Mada, opet, sa druge strane mislim da taj poziv nije mogao doci u idealnijem trenutku jer sam bas tada odlucila da pravim "generalku" u mojoj glavi
Kada sam dobila dijetu bila sam poprilicno ocajna, sto zbog toga sto sam stala na vagu posle 2 godine, sto zbog jelovnika koji se sastojao od dosta namirnica koje nisam mogla da smislim (riba) ali sve se to preokrenulo jednim pitanjem mog oca kada je video dijetu: "da li si se ti pripremila psihicki za ovaj projekat?" na sta mu ja odgovorim kao iz topa "mislim da se za ovo spremam ceo zivot"
I evo skoro 6 meseci kasnije jedem ribu i ne pitam
Mnogo sam zadovoljnija sobom i sa ove distance i meni je neverovatno koliko sam ja opusteno usla u celu tu pricu ali ocigledno je da je potreban samo jedan kvrc u mozgu i onda je sve lakse
Ne znam da li je je ovo pravo pitanje za ovu temu ali me zanima kako se vi nosite sa prihvatanjem da ste bili buckasti ranije jer ja imam uzasan problem sa tim
nikako ne mogu da prihvatim da sam dogurala do 77 kg i mrzim kada mi kazu "jao ranije si bila bas bas a sad si super"... ja znam da je to kompliment ali zelim da taj period suvisnih kilograma izbrisem kao da nikada nije postojao iako znam da to nije moguce...







