Zbrzila me sinoć Ruža s brojanjem kalorija, nisam stigla da se nadovežem na ovo ostalo.

Lela, to se mi sirotani ovde mučimo

, a na zapadu postoji glutensko brašno, tj. sejtan u prahu, samo se zamućka i ispeče. Mada nije ni ovo neko opterećenje, napravim svaki četvrti dan osam zemički, to je pola sata posla. One ostaju veoma dugo sveže.
Loptice, sin je na ponudi, pa ti izvoli.

Mohita, javi kako ti je uspelo!

Meni su lepi i hlebovi, oni ostanu vlažniji, ali je fantastično kad se prepeku kriške (jedino što moraju odmah da se jedu, inače posle baš dosta otvrdnu). Tad baš dobiju ukus kao hleb.
Boki, sad je jasnije što moram da budem vitka, zamisli da se valjam kao loptica pored tako zgodnog čoveka, hahah.

Cirkončiću, a da znaš tek kakve su pite...
I današnji dan... užasno sam neorganizovana, pokušavam da uradim sto stvari odjednom, pa ne zamerite ako ne svratim po dnevnicima. Večeras idem na taj rođendan, koji mi je najlepši od svih, tako da ne brojim ni UH ni kalorije, makar sutra ustala sva naduvena.

Preko dana samo salate i ajran (da ne iskoči tibica), uveče će biti pivo i pica... a vreme je otoplilo i mogu da obučem novu haljinicu.

I težina je kao na tikeru... sve u svemu, jedan divan dan.
