Odmah da se samoprijavim... upisala sam već sinoćni brlj, mada normalan narod brlja sa hranom... a ja sa šampanjcem.

Neozbiljno piće... ode flajka kô ništa, uz rad. Ne smem da gledam koliko to ima kalorija, bolje da ne znam. Onaj dvopek juče nije bio brlj, to je neki beli tost sa amilazom koji mi i inače strašno smiruje želudac (i ne izaziva naduvanje i alergiju), njega izbegavam zbog navlačenja na dvopek generalno, ali je inače skroz OK, više puta me je spasao dok sam bila na jakim lekovima. U svakom slučaju nisam mogla ništa da jedem u većoj količini, želudac je još bio stegnut, pa sam birkala kaloričniju hranu, a manje količine... i taman fino ostavila mesta za šampanjac.
Uzgred, pokušala sam juče izokola sa traženjem adekvatne stimulacije... ispostavlja se da se moje dete može podmititi samo jelom, pošto sve drugo u životu ima, a upravo jelo mu je kritična tačka, i tu vodimo borbu od prvog osnovne.

Krenuli smo da radimo sad po nekom drugom sistemu, pri čemu sam sebe ocenjuje na kraju svake "seanse", tj. koliko je bio koncentrisan i koliko zadataka je pogrešno pročitao... rezultat je bio 2+

, dakle, on stvarno ne gleda šta piše... dosad sam imala običaj, kad radimo, da mu pročitam zadatak dva-tri puta, a sad kad sam ga pustila sam da ih čita, vidim da mu je mozak na stotoj strani. Čim dobro pročita zadatak, on zna i da ga uradi... zato odsad radimo na koncentraciji (a mama se koncentriše šampanjcem

), pa da vidimo šta će biti... mnogo je ubrljao, a sve drugo petice.

Mikić, ne brini za macu, živa je i zdrava.

I naučila je od pre neki dan da otvara vrata, pa se sad po čitavu noć mrznemo jer nam duva hladno iz predsoblja.

I prijatan je zvuk onako usred noći, gruu... Nego, helikocin, ma na tu kombinaciju sam i mislila, amoksiciklin i šta ono beše... nešto kevi mojoj smućkaše proletos na tu temu. Helikocin je bio dok se mm lečio od čira, što će reći davno. Ja sam pobornik lečenja sa što manje hemije, ali u pojedinim slučajevima pametnije je uzeti lek. Konkretno mm nikad ne bi uspeo da sredi taj čir bez lekova, isto kao što bi mu se 99% vratio da nije posle toga regulisao želudac pravilnom ishranom... često jedno bez drugog ne ide.
E sad... pošto sam se već raspisala, mogu usput i recept da ostavim...

Znam da je dogovor da ostavljamo recepte u Receptima, ali ovaj je toliko sporedan da mislim da nema svrhe da pišem tamo. Oni kolačići za koje me je definitivno ubedila Lass da ih ipak pravim za NG... oni su planirani u jednoj prilično zdravoj varijanti, nešto što sam pravila deci kad su bila manja, tj. minimalno slatko, a struktura im je apsolutno savršena. Udaram recept ovde, a ako neko proba i svidi mu se, lako ćemo da prebacimo:
Kolačići s kukuruzom
Mera - jedan pleh
200 g belog brašna i 50 g kukuruznog (u ovih 200 g belog brašna može čak jedan solidan deo da se zameni integralnim, ili da se poveća razmera u korist kukuruznog)
120 g butera
3 kašike smeđeg šećera (možda može i med, nisam probala)
1 jaje
so
1/2 kašike suvog kvasca
Za so nemam meru, testo treba da ispadne blago slatkasto-slano, slično kao O'Cake.
Šećer i buter umutiti penasto, dodati jaje, pa ostalo. Rastanjiti i vaditi oblike. Peče se kratko (kao i svi kolačići tog tipa), za to vreme rastopiti crnu čokoladu (po potrebi je doterati kao za svaku glazuru, nekoliko kapi ulja i eventualno kašičica šećera), pa pečene kolačiće umakati u nju i ređati po papiru za pečenje da se ohlade, ili ih samo "zafljusnuti" sa malo čokolade po sredini kao ukras. Ovog puta planiram da jelkice išaram tankim mlazom čokolade i da ih ukrasim sitnim kandiranim voćem (ona mešavina od sitno seckanog), da izgledaju kao da su nakićene.

Ali ostale neću, da ne bi bili preslatki, jer njima je baš fazon da skoro uopšte ne budu slatki.
Klopu opet pišem u hodu, izjeli smo božićne ostatke i tek smišljamo šta ćemo (blago nama, ručak će se kuvati u tri):
D: jogurt
U: 1 dvopek (od 15 g hleba)
umesto R ide U2: velika jabuka i mala mandarina
R: lovačka čorba (sa krutonima)
U: 1 mala mandarina
V: ?