MilanDj, sećam se tvog nick-a i da znaš da mi je žao što je to sve prošlo tako kako pričaš....

Ipak, imaj na umu da, kada čovek spozna i prizna (sebi) da ima problem (npr tvoj problem koji si uvideo, to da se usled stresa ili nervoze okrećeš hrani) tu je negde i pola rešenja. Samo priznavanje problema je nešto. Nadam se da pokušavaš da radiš na sebi i da postigneš promenu u tom odnosu prema hrani. Svi smo imali pogrešan odnos prema hrani u nekoj fazi života. To može da se pobedi.
Ja sam ponekad pričala (tj pisala u ovom dnevniku) i o tom nekom ,,obrnutom,, pristupu depresiji npr... Ti ne spominješ depresiju ali mislim da moja teorija može da se primeni i u drugim slučajevima. Konkretno: trudim se da vodim računa o svojoj ishrani kako ne bih doveo sebe u situaciju da se nagojim pa budem nezadovoljan i svojim izgledom i sobom uopšte (usled manjka snage volje) pa da zbog tog nezadovoljstva budem depresivan / nervozan / još nemoćniji pa da se još više gojim pa da budem još nesrećniji itd... (pa se više ne zna ni šta je uzrok ni šta je posledica) - poenta je, dakle, prevencija nezadovoljstva.
Pokušaj da radiš na sebi. Nervoze i problema će uvek u životu biti, nažalost, i svi ih imamo manje ili više, ozbiljnijih ili manje ozbiljnih problema. Dakle moramo da shvatimo da ne možemo da se predamo tome. Imaj na umu koliko ćeš zadovoljniji sobom biti ukoliko uspeš da promeniš taj deo sebe – naučiš da jedeš pravilno a ne impulsivno i emocionalno i središ kilažu ali ovog puta trajno. Bićeš sposobniji i energičniji i u svom postavljanju prema problemima i stresu, pa će ti to sve lakše padati (lakše će ti padati da se boriš sa onim što je do tebe, imaćeš i više snage zahvaljujući novom samopouzanju a ono što nije do tebe i što je viša sila – to nije do tebe i neće se svejedno rešiti ni jelom ni nejelom). Kad se naučiš pravilnom jelu, loša hrana ti se više neće ni tražiti (pa čak ni u trenucima stresa).
Ja sam u toj jednoj fazi života bila došla na tu veliku kilažu i naravno da sam bila užasno nezadovoljna i nesrećna po tom pitanju. Posle, kada sam problem rešila i konačno se vratila sebi, pa sam prolazila kroz razne manje i veće probleme... neki su bili objektivno veliki neki su bili subjektivno bitni... ali veruj mi da sam hiljadu puta pomislila kako bi mi to sve još teže padalo da sam i dalje na onoj kilaži sa kojom ne mogu ništa normalno da obučem, koja mi je (zbog nepravilne ishrane pre svega) uzrokovala da se osećam tromo i neenergično (osim depresije u psihološkom smislu ja verujem da i telo može da bude u depresiji – kada ga nepravilno hranimo, ono jadno tone i muči se i svaka radnja mu teško pada, dakće i hukće i zavlači se u taj začarani krug... )... Dakle, razmišljala sam da bi svi ti problemi još strašnije delovali a i realno bili veći da sam u tome svemu bila još i debela i troma... Ovako, imam probleme kao i svako, ali bar mogu da se obučem, imam snage i elana, imam kondiciju, poletna sam, ne treba mi nikakav poseban trud da se spremim i izgledam dobro... a veruj mi da ta vrsta nezadovoljstva sobom utiče i na ostale sfere života pa tako, zračeći tom nekom negativnošću, još više privlačimo probleme a odbijamo rešenja. Kad samo zadovoljni po ovim pitanju, lakše se hvatamo ukoštac sa situacijama i izazovima, sposobniji smo i spremniji generalno za život, jer je samopouzdanje bitno (a ono je posledica zadovoljstva sobom i vladanja sobom) ...
Možda sam (tj sigurno sam) udavila, ali bar sam dobronamerna....
Leonida, Sax, Dudo, zanimljivi komentari...
Sad ću iskoristiti priliku da se nadovežem za još par stvari...
MilanDJ spominje da se pronašao u onom mom postu koji je citirao.
Leonida je u prethodnom postu spominjala skidanje kilograma uz moju pomoć a u sledećem postu to kako su neki nešto shvatili (
mršu kao gurua)....
U stvari sam svo vreme samo pisala o tome da treba da naučimo da se hranimo normalno, da nijedna dijeta ne može biti rešenje dok god ne naučimo da se hranimo, objašnjavala zašto neka konkretna dijeta nije dobra (pa npr i ta UN koju sam i sama praktikovala)... da bi se dogodilo da to mnogima nije bilo pravo.

Jedna članica me je sita iznapadala i izismevala i silno se osećala lično pogođeno što ja imam neke primedbe na UN dijetu i što propagiram neku svoju
teoriju.... Sigurno osim nje ima još mnogo njih koje sve to jako nervira i tako dalje...
Meni je to sve prilično besmisleno, sav taj otpor prema onome što pišem.

Ali ne zato što sam ja u pitanju pa mi tobože smeta što nekome nije simpatično to što pišem. Ne zato, na kraju krajeva potpuno je svejedno da li će neko da me mrzi ili voli, jer sam ja ovde anonimno i nemam ama baš nikakve štete ni koristi od toga kako ću se kome dopasti, ovo nije moj posao od kojeg zavisim, ja ovde ne skupljam lajkove ni poene niti mi bilo šta u životu zavisi od ovoga dakle nemam baš ništa od svega ovoga. (osim ogromnog zadovoljstva kada neko uspe da uradi dobru stvar sa svojim kilogramima i zdravljem, najiskrenije se radujem).
Dalje, besmislen mi je taj otpor koji bi po meni bio opravdan jedino kada bih ja ovde:
- propisivala nekome neku dijetu (što nikad nisam uradila niti bih niti sam kompetentna)
- naplaćivala nekome nešto
- prodavala neki svoj čaj /šejk / čarobnu narukvicu / kamen ili magnet
- reklamirala nekoga ili nešto
- itd..
Sve što sam ikada radila je da sam se trudila da sugerišem da ljudi nauče da jedu normalno i tako osiguraju sebi liniju i zdravlje, a ne dijetama ili nekim iscrpljivanjima.
Ako je to pogrešno, OK, onda sam se ja ogrešila ovde i neka ide na moju dušu.
Leonida je primer, prihvatila moje sugestije.
MilanDj je u svom postu napisao da je, na sopstvenom iskukstvu, spoznao istu stvar koju ja tvrdim a ja ne tvrdim da treba da kupite
Debeliccka Magic Čaj za mršavljenje (koji se gle čuda! mućka i spravlja u mojoj firmi
) nego da pređete na normalnu uravnoteženu ishranu.
Da li bi vam možda neki lekar rekao da nije istina to što ja pišem, to da je rešenje u normalnoj uravnoteženoj ishrani?

Dakle nije niko ni rekao da sam ičiji guru nego sam samo rekla jednu istinu od koje se ne može pobeći, to da je normalna ishrana jedini pravi put a ne nikakve UN, mesne, citrus, pomorandža, kupus, iks i ipsilon dijete.... Kao što sam pisala sto puta, OK je i dijeta ali da se drži kratko vreme, što pametnije i da se posle nje čovek okrene normalnoj ishrani a ne da je tretira kao instant rešenje – kao što i stoji u mom postu koji je MilanDj citirao.
Duda je u pravu, i svi ostali naravno. Kao što sam i ja pisala, suština dijete (UN npr) ne može biti promena navika sama po sebi. To nam nijedna dijeta ne omogućava. To je deo koji moramo sami da uradimo. Suština usisivača je da kupi prašinu po kući. Da, ali neće sam.

Moramo da damo svoj doprinos i da isti uključimo i upotrebimo. Tako i UN dijeta. Može da posluži dobro, ali samo ako mi uradimo glavni posao, a sama po sebi je jedna potpuno beskorisna dijeta (osim trenutnog rešenja). Na nama je da je upotrebimo u svoju korist i kao alatku da nam pomogne da se okrenemo pravilnoj ishrani posle dijete.
Pozdrav svima!
(Davljenje završeno

)