Re: Ex Debeliccka Mrsavicc po zakonima hedonizma (slike 170)
Poslato: 27 Jan 2016, 23:24
Dudo, hvala na brzoj reakciji, da ne kažem intervenciji…. Neprocenjiva je količina korisnosti ovakvih informacija. Pričale smo ti i ja o tome i znaš da sam ti rekla da to mora biti napisano javno i da ću te prozvati jednog dana na tu temu...
Nisi preskočila ništa i jesi preskočila mnogo. Nisi propustila ništa od ,,traženog,, . Jesi preskočila u smislu da postoji bezbroj tema koje bi valjalo obraditi… ali nisi ti dužna da to činiš, pa ti veliko hvala za doprinos i na ovih nekoliko tema..
Valjalo bi boldovati (ili doslovno boldovati u tekstu ili boldovati u glavi, još bolje) između ostalog to da se B12 ne nalazi u namirnicama neživotninjskog porekla kao i važnost folne kiseline. Takođe i ono što si pisala u nekom dnevniku ovih dana o tome koliko se kalcijum iz različitih namirnica koristi (npr mleko vs spanać)…
Npr Spina Bifida.
Mnogi ne znaju ni šta je Spina bifida kao što nisam znala ni ja dok nisam saznala da je imam. Ja srećom nemam neke simptome tj imam tu skrivenu - Occulta (mada možda moje druge dijagnoze kičme imaju veze sa tim, a imam ih podosta)…tačnije možda i imam simptome ali hvala Bogu nemam te neke radikalne koji su vrlo ozbiljni (inače bi još od mog rođenja ubrzo postalo poznato da sam deo spina bifida society, ne daj Bože).
Elem, nasledni faktor može da bude uzročnik … ali takođe gojaznost majke kao i manjak folne kiseline u ishrani majke tokom trudnoće …. (nije moja mama bila nešto gojazna tada niti verujem da se loše hranila, ali ko zna..)
http://www.stetoskop.info/Spina-bifida- ... ckness.htm
http://www.bebe-i-mi.com/djeca-nade/46- ... ina-bifida
I odlično je što si se setila da spomeneš malnutrition i under-eating…
Ko hoće, stvarno ima dovoljno argumenata da može da shvati da zaista treba da posluša savete ostalih članova kada se sjate u dnevnik i opominju za preslabe jelovnike, manjak povrća, prevelike razmake između obroka, lude dijete i tako dalje…
Da, bilo je mnogo dojilja koje su se hranile tako kao da hrane neprijatelja…
I još nešto… volela bih naravno da se niko ne uvredi….na temu važnosti unosa svih namirnica na redovnoj osnovi…. Smatram da je neodgovorno i samim tim jedan neprihvatljiv stav, da odrasla osoba odbija da jede povrće i da ima mnogo tih odgovora tipa ,,ja to ne volim, ja to ne jedem,, itd… Ok, ako ne volimo neke vrste povrća, postoji masa drugih vrsta koje možemo da jedemo, postoje zamenske povrćke za sve uglavnom (postoje srodne vrste povrća, sličnih osobina i nutritivnih svojstava pa tako mogu da menjaju jedna drugu)… ali odbijanje da se shvati da je pravilna ishrana moranje a ne izbor mi nekako ne priliči zreloj osobi koja treba da je odgovorna za sebe (a tako i posredno i neposredno) i u nezanemarljivoj meri i za svoje dete / decu ili buduću decu…
Zato ne možemo da kažemo da ne postoje univerzalne smernice za ishranu (ne pričam o ljudima koji imaju neku bolest). Postoje. Druga stvar su lični ukus i sklonosti, što ja apsolutno poštujem. I ako prihvatimo činjenice i univerzalne smernice, opet ostaje mnogo prostora da jedemo različito i prilagođavamo te smernice sebi… Ali ne možemo jednostavno odlučiti da nama proteini i aminokiseline ili UH nisu potrebni jer smo mi posebni i drugačiji… i da je za nas OK da ih unosimo jednom u ne znam koliko dana.. da smo mi neki Bogom dani izuzetak...
Leonida, slažem se… naišla sam na mnogo primera osoba sa viškom kilograma koje nemaju holesterol (i verovatno se ne hrane baš najpravilnije) i mršavih zdravih ljudi koji se pravilno hrane pa čak i baš sportskih tipova koji ga imaju. Potpuno sam sklona da verujem da on više nastaje tako što ga sami stvaramo u organizmu nego isključivo unosom iz hrane – sa napomenom da možemo da ga stvaramo više zato što se nepravilno hranimo. (kao što je Duda objasnila). Kažem da verujem da je takva teorija tačna... a ne da sam sprovodila naučna istraživanja lično ali sam sklona da verujem u takve nalaze stvari.
Narcisa, naravno, u pravu si. Trebalo je da u H.centru ,,žrtvu,, pravilno informišu. Generalno, nisam ni imala nameru da ,,branim,, hrono (naprotiv, nije mi je ni malo žao kad je blate a pogotovo što je iskomercijalizovana pa me podseća na sektaški sector… a zato sam se i osvrtala na Atkins i LCHF) nego eto taj način pisanja tih tekstova… taj prizvuk i blagi bezobrazluk. (dobro si rekla, barata podacima ali ih koristi kako joj odgovara tj malo manipulativno).
Signorina, ti jedeš odlično. Proveravaj nalaze s vremena na vreme, nije nikome suvišno da prati svoje zdravlje. Uostalom, uživaćeš u činjenici da će ti nalazi biti sve bolji i bolji. Najiskrenije navijam za tebe!
TZLJ
Spominjala sam verovatno da se nikad nisam baš bavila računicama… ni kalorija, ni UH, ni proteina….
Proteini…
Pronađi podatke o preporučenoj gramaži. To je recimo 0,8 gr po kilogramu težine kao minimum za nas nesportiste (za odraslu, zdravu i neaktivnu osobu) što bi u mom slučaju bilo 46 grama . Uzmi primer svog tipičnog dnevnog jelovnika a onda potom i nekog planiranog / željenog budućeg tipičnog jelovnika i preračunaj koliko tu ima proteina pa vidi šta ćeš dobiti.
Ali imaj na umu, (o ovome smo već pričali nedavno, a Duda je dala dobru ilustraciju pa ću to ponoviti ovde)… da bi se unela količina proteina za osobu od šezdesetak kilograma – pod pretpostavkom da nam je samo ta jedna namirnica izvor proteina, potrebno je:
- Juneće meso 200 gr ili
- Mleko 1,5 litar (recimo da se pije samo mleko ili jogurt) ili
- Pasulj 500 gr (suvog pasulja, znači kuvanog 2-3 litra)
Telo ne može absorbovati više proteina po obroku nego što je to priroda predvidela. Tu se zna neka gramaža, ne mogu da se setim tačno (a naravno da je i ova granica varijabilna zavisno od naše težine kao što je i preporučeni dnevni unos), ali pokušavam da kažem da svejedno i postoje ograničenja po obroku. Zato je i neophodno proteine uzimati u više obroka dnevno a ne u jednom jer jednim ne možemo zadovoljiti kompletne dnevne potrebe.
UH
Mislim da ne možemo nikako uneti premalo UH jer su neizbežni (u normalnoj ishrani). Unećemo ih iz hleba, povrća, voća, skrobnog povrća kada se jede… Ne bih se sa normalnom ishranom nikada brinula o tome da ću uneti nedovoljno UH. Ono što treba da vodimo računa je da to ne unosimo loše UH… (nećemo sada ponavljati listu antihrane).
Za nas koji nismo zidari, sportisti, orači, kosci ili drvoseče.. verujem da maksimalno jedan obrok dnevno treba da opterećujemo UH-om (a u ostalima ih dobijamo iz bezbednog povrća, mlečnog proizvoda i slično). A klasičan UH obrok (npr doručak sa hlebom i slično) - mislim da daje dovoljno tih nekih UH-ova iz žitarica na dan. Ako uzmemo u tom danu i obrok a la pasulj i slično… OK i dalje, to ne radimo svaki dan… a i vodimo računa o kombinacijama. Dakle, ako se preferira momački doručak (onaj sa hlebom i svim redom) po meni ručak i večera treba da su lišeni suvišnih UH i smišljeni pametno. Ako se doručkuje voće kao na UN.. onda u ručku ili negde treba dodati taj hleb….jeste da voće daje UH ali želimo i UH iz hleba i slično.
Osim različitosti u godinama, kilaži – putem koje možemo da računamo minimalni dnevni unos npr proteina… naravno da postoje i neke naše individualne karakteristike pa će tako neko od nas da ipak nečega uzima manje a neko više (u okviru dozvoljenog raspona). Vratiću se na ovo uz odgovor Luni … pošto su teme slične…
Luna, taj način sa mesom za doručak, ručak i večeru, svaki dan, nikako ne može biti dobar i naravno da ti je to dosadilo... mada ne znamo da li si unosila više od preporučene dnevne gramaže (samih proteina). Da si recimo imala jedan obrok sa sirom i mlekom na dan, meso nekoliko puta nedeljno (ali max jedan mesni obrok u tim danima kada je meso), zatim za doručak eventualno i da zaluta meso (to je neka mala količina), 2 x nedeljno jaja npr ... ne bi došlo ni do prezasićenja nijednom pojedinačnom namirnicom niti do toga da se premašuje neka bezbedna granica... bar ja pretpostavljam da ne bi moglo da ti dosadi i da stekneš dojam da ti smeta. Sreća je da si paralelno jela povrće za to vreme.
Ja npr, od ponedeljka do petka (kada radim) doručkujem ovako (odmah po ustajanju uzimam onu čašu mlake vode i kašičicu meda):
mala salata (šta ima) ili neka vrsta povrća sačuvano od juče (ili bar kiselo povrće) plus manja količina sira. Nekad je uz sir jedno kuvano jaje, nekad je uz sir nešto domaće suhomesnato (nekoliko zalogaja). Nekad samo jedna od ove tri vrste proteina a nekad dve (nikad meso plus jaje). Nekad malo slanine i sir. Nekad više svega toga a nekad manje.. svejedno, kako mi dođe. Ništa ne merim i ničim se ne opterećujem. Uz to dvopek (nekad 80 gr nekad i do 100gr – mislim na težinu svežeg hleba pre pečenja dvopeka). Znači ovo je jedan šaren obrok u kojem ne vodim računa o kombinacijama tipa da izbegavam dvopek uz proteine.... ne, nema veze. U ručku i večeri 90% vremena pravilno kombinujem.
Vikendom može da bude drugačije, kada osvanem kod mojih... ili kod mog... Kada osvanem kod mojih, u tom doručku može da bude porcija nekog dinstanog povrća umesto salate plus malo nekog proteina. Može da bude i malo kavurme plus salata. Malo pihtija plus salata....
Moj doručak je uglavnom mali obrok, zapreminski i svakako. Ali, izvanredno prija, izvanrednu sitost daje. Nije onaj tipični kraljevski (iz priče doručkuj kao kralj, ručaj kao..) tj nije kraljevski po količini ali jeste po kvalitetu i raznovrsnosti namirnica. Nisam za pahuljice i žitarice. Ne. Ne nalazim to neophodnom i prirodnom ishranom za ljudsku vrstu. Ali, ko voli, nek izvoli. Radije ću svoje UH iz žitarica da jedem iz starog dobrog hleba. Uvek. To je već individulni pristup i stvar nekog mog senzibiliteta i mentalnog sklopa.
Kada bih npr doručkovala suvu kiflu ili štapić ili neko pecivo iz pekare sa nečim kao moja koleginica bila bih gladna za dva sata (pa opet na svaka dva sata). Ovako mi je želudac srećan, energija na visokom nivou, ja srećna i sposobna za izazove dana a ničeg previše, ničeg premalo.
To malo suhomesnatog koje uzmem u doručku (npr 2-3 puta nedeljno, kako god) ne računam u neki bilans mesa.. Meso brojim po tome koliko često ga pojedem u ručku odnosno večeri (ovo u doručku je zanemarljivo)..
Luna, pitala si o začinjavanju salate…
Za salatu – ništa specijalno. Ulje, jabukovo sirće ili limun, začini šta kad ubacim…bosiljak, origano, mirođija… Kada je leto i imam sveže travke, trpam šta stignem. Ovako trpam suve. U poslednje vreme mi je malo ponestalo nekih začina pa stavim šta kad imam… Limun je svakako fenomenalan za mnoge salate a za zelenu posebno. U svakom slučaju nikad ne propuštam da povrću / salati dodam ulje. Ovako bolje koristimo vitamine i minerale iz povrća, a takođe bolje klizi i kroz creva i tako radi bolji posao na tom planu. A i vi koji kuburite da namaknete kalorije, pouljite tu salatu. Em lepše em korisnije.
Ulja…
Ja generalno ne želim i ne mogu da dajem nikakve velike pare za bilo šta. Ok, ponekad je bolje dati veće pare jer se tako više isplati... Npr 1kg junetine jeste skuplji od 1kg svinjetine ali junetina mnogo manje kalira tako da sa njom na kraju dobijete više iz kilograma nego što to dobijete iz svinjetine. (nemam ništa protiv svinjetine, nego ovde pričam o tome kako neke razlike u ceni imaju smisla). Od 600 grama junetine možete da dobijete 4 fenomenalne porcije (recimo 150 gr mesa po obroku), recimo juneća plećka ili but ili vrat, a da platite npr 380 dinara što daje cenu obroka manju od 100 dinara. Dakle tačno jeste da se često isplati platiti veću cenu jer se i dobije više, direktno ili indirektno (u količini ili u kvalitetu ili šta god)… Priča o cenama je bila digresija da bih nastavila priču o ulju…
Ja sam odavno prestala da kupujem maslinovo ulje. Skupo je. Postoje neka koja su manje skupa – ali su i ona skupa ako uzmemo da svakodnevno jedem salatu bar dva puta. Međutim, nekad mi se čini da su (koliko god ona meni ili nekome bila skupa) previše jeftina da bih mogla da verujem da je stvarno u pitanju extra virgin olive oil bla bla.. dakle na kraju su prejeftina da bi bila kvalitetna pa su mi zato sumnjiva. Zato sam ja odustala do maslinovog ulja još pre izvesnog vremena.
Kupujem nerafinisano suncokretovo domaćeg proizvođača koji je dobio nagrade i priznanja za kvalitet. (Biser)
(kažu da ovo ulje koriste drugi proizvođači i kombinuju pa prodaju kao maslinovo). Zadovoljna sam. Mislim da i Duda koristi to isto s tim što ona koristi i maslinovo. Baš sam jednom davno gledala i emisiju na tv (neka od onih emisija o poljoprivredi subotom ili nedeljom ujutro) u kojoj su prikazivali njihov proizvodni proces i pričali o tome.
Za spremanje hrane koristim svinjsku mast (nekad od obične svinje a nekad od mangulice, btw obožavam meso mangulice, suvo, sveže, svakako) Više volim da koristim domaću svinjsku mast za neko prženje / dinstanje, nego bilo šta kupovno. Jaja pržena na svinjskoj masti su neuporedivo ,,slađa,, mislim ukusnija. Bar meni. A i još nekima koje poznajem.
Što se tiče drugih raznih ulja.. . od semenki grožđa, koprive, ovoga ili onoga… nisam raspoložena da kupujem takve stvari jer mi je to luksuz…. Ja sada imam duplo manju platu... (u stvari još manju od toga, recimo da mi je pre bila 150% veća plata nego sada) nego što sam imala nekad - do pre npr 2 godine a sve je mnogo skuplje nego tad…. Onih 10 meseci pre dve godine nisam uopšte radila…. Tako da….može i bez kavijara (kako reče pisac)…
Moja večera i UH
Моgu da ti pričam o mojoj večeri ali to ne znači da ti sugerišem da se hraniš kao što se hranim ja... Moja večera je meso – ako jedem meso u tom danu, sa što više salate plus velika šolja mleka (obično kozjeg domaćeg ali sada kada ga nema, obično kupovno punomasno – sveže, mislim ne ono dugotrajno). Uglavnom svaki dan pijem po dobru šolju mleka. Ranije sam pila i surutku (kozju) ali je više nemam. (u ručku obično uzimam dobru porciju mladog kravljeg ili kozjeg sira od neobranog mleka - 100% domaći i jedan i drugi i kunem se u njih). Ako ne jedem meso, može sir, može jaje...povrće svakako... Može da se desi za večeru i nešto deseto, ali da sada ne pričamo o vanrednom ... npr sarma (klasična.. masna, meso, pirinač) kao je bilo večeras...
Ja ne bih jela UH za večeru. Mogu da ih uzmem ponekad ako mi se baš hoće ali to ne bi bila moja standardna ishrana. Same ovsene i slične pahuljice takođe nisu nešto što bih ja ikada uvrstila u svoju redovnu ishranu (kao što spomenuh gore). Ko voli, nek izvoli... ali, ne svaki dan… Nekako mi to nije idealan izbor za večeru, zaista verujem u protein plus povrće. Ili mleko, sir…
Svi smo mi nekog različitog senzibiliteta. Mom mentalnom sklopu odgovara ovakav raspored. Ja se sa svojom proteinskom ishranom osećam kao riba u vodi (proteinskom plus povrće plus UH). Meni su moji UH u doručku sasvim dovoljni. Ali razumem da neki ljudi mnogo više vole skrob nego ja… Mada, i to je diskutabilno… skrob se najviše traži onima koji ne unose dovoljno proteina. Otkako je Narcisa prešla na ishranu sa svakodnevnim proteinima kaže da još nikada nije poželela krompir a nekad joj je bio maltene omiljena hrana. Čak, kad smo dogovarale plan za njenu ishranu, smišljale smo kako da ubacuje taj svoj krompir. Na kraju, ispade da tu mogućnost ni jednom nije iskoristila. Ni ne želi ga više. Narcisa ako čitaš izvini što te stalno koristim...
Elem, mogu ljudi da vole da jedu drugačije nego ja. Postoji i ona teorija da je važan ukupan broj kalorija u danu (i naravno kvalitet istih) a ne kako su raspoređene po obrocima. Tako ispada da je ok i da UH bude večera. Međutim, ipak se dobar deo teorija o ishrani poklapa na tom delu – protein za večeru i salata. Ne mora to da bude velika večera, može mali protein plus salata – ukoliko je osoba ručak npr predodredila kao neki svoj glavni i najkaloričniji obrok. Ili ako je doručak onaj čuveni kraljevski gde se nalazi gro kalorija za dan. Zato spominjem da imamo svi različit senzbilitet. Meni je večera jednako kalorična kao i ručak, u stari najčešće verovatno kaloričnija, ne brojim ništa.... Mom mentalnom sklopu ne odgovara da mi glavni obrok bude na poslu i na brzinu. Ja volim da to bude na kraju dana (naravno u razumnom terminu pre spavanja).. Tu ima mnogo, pored nutricionističkih pitanja, i onih psiholoških… .šta za koga predstavlja uživanje u jelu, u čemu i kako ko uživa, različit odnos koji imamo prema nekim sitnicama… I to treba poštovati. Kada bi trebalo da jedem nešto što najviše volim, da me neko časti, donese mi neki specijalitet... uvek bih htela da to bude posle posla a ne u pauzi na poslu… nekako mi to greota da ispucam tamo… A neko će najveću važnost upravo dati nekom obroku na poslu, npr bogatom doručku….
Nekad ranije, kada sam završila sa UN dijetom, baš dugo vremena mi je doručak bio voće a uz ručak i večeru sam uzimala hleb. Sasvim sam normalno funkcionisala i tako. Posle, kada sam promenila doručak tj izbacila voćni doručak (što se u mom slučaju pokazalo kao odlična odluka)… hleb (tj dvopek) je došao u doručak… i više nije bilo potrebe da koristim hleb u ostalim obrocima. Ponekad uzmem ako mi se baš uzima parče ali stvarno nemam potrebu…
Nabacah ti ja ovde svašta po malo.. ali ne znam kako drugačije da ti napišem….. Probaj, prati, eksperimentiši i posmatraj kako se osećaš, koliko si sita, kako se ponaša vaga (ne uzbuđuj se zbog plusića ako se nekad pojavi, može da bude onaj privremeni zbog neke kombinacije od juče ili prekjuče pa da sledećeg dana bude minus.. ja sam na UN dijeti posle vitaminskog nesrećnog dana uvek imala plus, a posle UH dana uvek minus). Zadrži bar veći deo smernica o pravilnoj ishrani a dopuni ličnim sklonostima, navikama, detaljima koji se tiču neke porodične situacije… Kad ti se opet otvori neko pitanje, konkretno ili manje konkretno, javi se opet pa da mozgamo zajedno… Nisam ti u stvari pomogla… ali eto…
Odavno želim da pišem neke primere i prototipove pogrešniih jedača (po uzoru na neke ljude iz svoje okoline) ali nikako da dođe na red.. A to mi je želja…. taj igrokaz…. Mislim da bi bilo više nego ilustrativno..
Eto tako
Nisi preskočila ništa i jesi preskočila mnogo. Nisi propustila ništa od ,,traženog,, . Jesi preskočila u smislu da postoji bezbroj tema koje bi valjalo obraditi… ali nisi ti dužna da to činiš, pa ti veliko hvala za doprinos i na ovih nekoliko tema..
Valjalo bi boldovati (ili doslovno boldovati u tekstu ili boldovati u glavi, još bolje) između ostalog to da se B12 ne nalazi u namirnicama neživotninjskog porekla kao i važnost folne kiseline. Takođe i ono što si pisala u nekom dnevniku ovih dana o tome koliko se kalcijum iz različitih namirnica koristi (npr mleko vs spanać)…
Npr Spina Bifida.
Mnogi ne znaju ni šta je Spina bifida kao što nisam znala ni ja dok nisam saznala da je imam. Ja srećom nemam neke simptome tj imam tu skrivenu - Occulta (mada možda moje druge dijagnoze kičme imaju veze sa tim, a imam ih podosta)…tačnije možda i imam simptome ali hvala Bogu nemam te neke radikalne koji su vrlo ozbiljni (inače bi još od mog rođenja ubrzo postalo poznato da sam deo spina bifida society, ne daj Bože).
Elem, nasledni faktor može da bude uzročnik … ali takođe gojaznost majke kao i manjak folne kiseline u ishrani majke tokom trudnoće …. (nije moja mama bila nešto gojazna tada niti verujem da se loše hranila, ali ko zna..)
http://www.stetoskop.info/Spina-bifida- ... ckness.htm
http://www.bebe-i-mi.com/djeca-nade/46- ... ina-bifida
I odlično je što si se setila da spomeneš malnutrition i under-eating…
Ko hoće, stvarno ima dovoljno argumenata da može da shvati da zaista treba da posluša savete ostalih članova kada se sjate u dnevnik i opominju za preslabe jelovnike, manjak povrća, prevelike razmake između obroka, lude dijete i tako dalje…
Da, bilo je mnogo dojilja koje su se hranile tako kao da hrane neprijatelja…
I još nešto… volela bih naravno da se niko ne uvredi….na temu važnosti unosa svih namirnica na redovnoj osnovi…. Smatram da je neodgovorno i samim tim jedan neprihvatljiv stav, da odrasla osoba odbija da jede povrće i da ima mnogo tih odgovora tipa ,,ja to ne volim, ja to ne jedem,, itd… Ok, ako ne volimo neke vrste povrća, postoji masa drugih vrsta koje možemo da jedemo, postoje zamenske povrćke za sve uglavnom (postoje srodne vrste povrća, sličnih osobina i nutritivnih svojstava pa tako mogu da menjaju jedna drugu)… ali odbijanje da se shvati da je pravilna ishrana moranje a ne izbor mi nekako ne priliči zreloj osobi koja treba da je odgovorna za sebe (a tako i posredno i neposredno) i u nezanemarljivoj meri i za svoje dete / decu ili buduću decu…
Zato ne možemo da kažemo da ne postoje univerzalne smernice za ishranu (ne pričam o ljudima koji imaju neku bolest). Postoje. Druga stvar su lični ukus i sklonosti, što ja apsolutno poštujem. I ako prihvatimo činjenice i univerzalne smernice, opet ostaje mnogo prostora da jedemo različito i prilagođavamo te smernice sebi… Ali ne možemo jednostavno odlučiti da nama proteini i aminokiseline ili UH nisu potrebni jer smo mi posebni i drugačiji… i da je za nas OK da ih unosimo jednom u ne znam koliko dana.. da smo mi neki Bogom dani izuzetak...
Leonida, slažem se… naišla sam na mnogo primera osoba sa viškom kilograma koje nemaju holesterol (i verovatno se ne hrane baš najpravilnije) i mršavih zdravih ljudi koji se pravilno hrane pa čak i baš sportskih tipova koji ga imaju. Potpuno sam sklona da verujem da on više nastaje tako što ga sami stvaramo u organizmu nego isključivo unosom iz hrane – sa napomenom da možemo da ga stvaramo više zato što se nepravilno hranimo. (kao što je Duda objasnila). Kažem da verujem da je takva teorija tačna... a ne da sam sprovodila naučna istraživanja lično ali sam sklona da verujem u takve nalaze stvari.
Narcisa, naravno, u pravu si. Trebalo je da u H.centru ,,žrtvu,, pravilno informišu. Generalno, nisam ni imala nameru da ,,branim,, hrono (naprotiv, nije mi je ni malo žao kad je blate a pogotovo što je iskomercijalizovana pa me podseća na sektaški sector… a zato sam se i osvrtala na Atkins i LCHF) nego eto taj način pisanja tih tekstova… taj prizvuk i blagi bezobrazluk. (dobro si rekla, barata podacima ali ih koristi kako joj odgovara tj malo manipulativno).
Signorina, ti jedeš odlično. Proveravaj nalaze s vremena na vreme, nije nikome suvišno da prati svoje zdravlje. Uostalom, uživaćeš u činjenici da će ti nalazi biti sve bolji i bolji. Najiskrenije navijam za tebe!
TZLJ
Pretpostavljam da su za svakoga drugačije potrebe za proteinima i Uh...kako da izračunam kolika je gornja tj donja granica za mene?
Spominjala sam verovatno da se nikad nisam baš bavila računicama… ni kalorija, ni UH, ni proteina….
Proteini…
Pronađi podatke o preporučenoj gramaži. To je recimo 0,8 gr po kilogramu težine kao minimum za nas nesportiste (za odraslu, zdravu i neaktivnu osobu) što bi u mom slučaju bilo 46 grama . Uzmi primer svog tipičnog dnevnog jelovnika a onda potom i nekog planiranog / željenog budućeg tipičnog jelovnika i preračunaj koliko tu ima proteina pa vidi šta ćeš dobiti.
Ali imaj na umu, (o ovome smo već pričali nedavno, a Duda je dala dobru ilustraciju pa ću to ponoviti ovde)… da bi se unela količina proteina za osobu od šezdesetak kilograma – pod pretpostavkom da nam je samo ta jedna namirnica izvor proteina, potrebno je:
- Juneće meso 200 gr ili
- Mleko 1,5 litar (recimo da se pije samo mleko ili jogurt) ili
- Pasulj 500 gr (suvog pasulja, znači kuvanog 2-3 litra)
Telo ne može absorbovati više proteina po obroku nego što je to priroda predvidela. Tu se zna neka gramaža, ne mogu da se setim tačno (a naravno da je i ova granica varijabilna zavisno od naše težine kao što je i preporučeni dnevni unos), ali pokušavam da kažem da svejedno i postoje ograničenja po obroku. Zato je i neophodno proteine uzimati u više obroka dnevno a ne u jednom jer jednim ne možemo zadovoljiti kompletne dnevne potrebe.
UH
Mislim da ne možemo nikako uneti premalo UH jer su neizbežni (u normalnoj ishrani). Unećemo ih iz hleba, povrća, voća, skrobnog povrća kada se jede… Ne bih se sa normalnom ishranom nikada brinula o tome da ću uneti nedovoljno UH. Ono što treba da vodimo računa je da to ne unosimo loše UH… (nećemo sada ponavljati listu antihrane).
Za nas koji nismo zidari, sportisti, orači, kosci ili drvoseče.. verujem da maksimalno jedan obrok dnevno treba da opterećujemo UH-om (a u ostalima ih dobijamo iz bezbednog povrća, mlečnog proizvoda i slično). A klasičan UH obrok (npr doručak sa hlebom i slično) - mislim da daje dovoljno tih nekih UH-ova iz žitarica na dan. Ako uzmemo u tom danu i obrok a la pasulj i slično… OK i dalje, to ne radimo svaki dan… a i vodimo računa o kombinacijama. Dakle, ako se preferira momački doručak (onaj sa hlebom i svim redom) po meni ručak i večera treba da su lišeni suvišnih UH i smišljeni pametno. Ako se doručkuje voće kao na UN.. onda u ručku ili negde treba dodati taj hleb….jeste da voće daje UH ali želimo i UH iz hleba i slično.
Osim različitosti u godinama, kilaži – putem koje možemo da računamo minimalni dnevni unos npr proteina… naravno da postoje i neke naše individualne karakteristike pa će tako neko od nas da ipak nečega uzima manje a neko više (u okviru dozvoljenog raspona). Vratiću se na ovo uz odgovor Luni … pošto su teme slične…
Luna, taj način sa mesom za doručak, ručak i večeru, svaki dan, nikako ne može biti dobar i naravno da ti je to dosadilo... mada ne znamo da li si unosila više od preporučene dnevne gramaže (samih proteina). Da si recimo imala jedan obrok sa sirom i mlekom na dan, meso nekoliko puta nedeljno (ali max jedan mesni obrok u tim danima kada je meso), zatim za doručak eventualno i da zaluta meso (to je neka mala količina), 2 x nedeljno jaja npr ... ne bi došlo ni do prezasićenja nijednom pojedinačnom namirnicom niti do toga da se premašuje neka bezbedna granica... bar ja pretpostavljam da ne bi moglo da ti dosadi i da stekneš dojam da ti smeta. Sreća je da si paralelno jela povrće za to vreme.
Ja npr, od ponedeljka do petka (kada radim) doručkujem ovako (odmah po ustajanju uzimam onu čašu mlake vode i kašičicu meda):
mala salata (šta ima) ili neka vrsta povrća sačuvano od juče (ili bar kiselo povrće) plus manja količina sira. Nekad je uz sir jedno kuvano jaje, nekad je uz sir nešto domaće suhomesnato (nekoliko zalogaja). Nekad samo jedna od ove tri vrste proteina a nekad dve (nikad meso plus jaje). Nekad malo slanine i sir. Nekad više svega toga a nekad manje.. svejedno, kako mi dođe. Ništa ne merim i ničim se ne opterećujem. Uz to dvopek (nekad 80 gr nekad i do 100gr – mislim na težinu svežeg hleba pre pečenja dvopeka). Znači ovo je jedan šaren obrok u kojem ne vodim računa o kombinacijama tipa da izbegavam dvopek uz proteine.... ne, nema veze. U ručku i večeri 90% vremena pravilno kombinujem.
Vikendom može da bude drugačije, kada osvanem kod mojih... ili kod mog... Kada osvanem kod mojih, u tom doručku može da bude porcija nekog dinstanog povrća umesto salate plus malo nekog proteina. Može da bude i malo kavurme plus salata. Malo pihtija plus salata....
Moj doručak je uglavnom mali obrok, zapreminski i svakako. Ali, izvanredno prija, izvanrednu sitost daje. Nije onaj tipični kraljevski (iz priče doručkuj kao kralj, ručaj kao..) tj nije kraljevski po količini ali jeste po kvalitetu i raznovrsnosti namirnica. Nisam za pahuljice i žitarice. Ne. Ne nalazim to neophodnom i prirodnom ishranom za ljudsku vrstu. Ali, ko voli, nek izvoli. Radije ću svoje UH iz žitarica da jedem iz starog dobrog hleba. Uvek. To je već individulni pristup i stvar nekog mog senzibiliteta i mentalnog sklopa.
Kada bih npr doručkovala suvu kiflu ili štapić ili neko pecivo iz pekare sa nečim kao moja koleginica bila bih gladna za dva sata (pa opet na svaka dva sata). Ovako mi je želudac srećan, energija na visokom nivou, ja srećna i sposobna za izazove dana a ničeg previše, ničeg premalo.
To malo suhomesnatog koje uzmem u doručku (npr 2-3 puta nedeljno, kako god) ne računam u neki bilans mesa.. Meso brojim po tome koliko često ga pojedem u ručku odnosno večeri (ovo u doručku je zanemarljivo)..
Luna, pitala si o začinjavanju salate…
Za salatu – ništa specijalno. Ulje, jabukovo sirće ili limun, začini šta kad ubacim…bosiljak, origano, mirođija… Kada je leto i imam sveže travke, trpam šta stignem. Ovako trpam suve. U poslednje vreme mi je malo ponestalo nekih začina pa stavim šta kad imam… Limun je svakako fenomenalan za mnoge salate a za zelenu posebno. U svakom slučaju nikad ne propuštam da povrću / salati dodam ulje. Ovako bolje koristimo vitamine i minerale iz povrća, a takođe bolje klizi i kroz creva i tako radi bolji posao na tom planu. A i vi koji kuburite da namaknete kalorije, pouljite tu salatu. Em lepše em korisnije.
Ulja…
Ja generalno ne želim i ne mogu da dajem nikakve velike pare za bilo šta. Ok, ponekad je bolje dati veće pare jer se tako više isplati... Npr 1kg junetine jeste skuplji od 1kg svinjetine ali junetina mnogo manje kalira tako da sa njom na kraju dobijete više iz kilograma nego što to dobijete iz svinjetine. (nemam ništa protiv svinjetine, nego ovde pričam o tome kako neke razlike u ceni imaju smisla). Od 600 grama junetine možete da dobijete 4 fenomenalne porcije (recimo 150 gr mesa po obroku), recimo juneća plećka ili but ili vrat, a da platite npr 380 dinara što daje cenu obroka manju od 100 dinara. Dakle tačno jeste da se često isplati platiti veću cenu jer se i dobije više, direktno ili indirektno (u količini ili u kvalitetu ili šta god)… Priča o cenama je bila digresija da bih nastavila priču o ulju…
Ja sam odavno prestala da kupujem maslinovo ulje. Skupo je. Postoje neka koja su manje skupa – ali su i ona skupa ako uzmemo da svakodnevno jedem salatu bar dva puta. Međutim, nekad mi se čini da su (koliko god ona meni ili nekome bila skupa) previše jeftina da bih mogla da verujem da je stvarno u pitanju extra virgin olive oil bla bla.. dakle na kraju su prejeftina da bi bila kvalitetna pa su mi zato sumnjiva. Zato sam ja odustala do maslinovog ulja još pre izvesnog vremena.
Kupujem nerafinisano suncokretovo domaćeg proizvođača koji je dobio nagrade i priznanja za kvalitet. (Biser)
(kažu da ovo ulje koriste drugi proizvođači i kombinuju pa prodaju kao maslinovo). Zadovoljna sam. Mislim da i Duda koristi to isto s tim što ona koristi i maslinovo. Baš sam jednom davno gledala i emisiju na tv (neka od onih emisija o poljoprivredi subotom ili nedeljom ujutro) u kojoj su prikazivali njihov proizvodni proces i pričali o tome.
Za spremanje hrane koristim svinjsku mast (nekad od obične svinje a nekad od mangulice, btw obožavam meso mangulice, suvo, sveže, svakako) Više volim da koristim domaću svinjsku mast za neko prženje / dinstanje, nego bilo šta kupovno. Jaja pržena na svinjskoj masti su neuporedivo ,,slađa,, mislim ukusnija. Bar meni. A i još nekima koje poznajem.
Što se tiče drugih raznih ulja.. . od semenki grožđa, koprive, ovoga ili onoga… nisam raspoložena da kupujem takve stvari jer mi je to luksuz…. Ja sada imam duplo manju platu... (u stvari još manju od toga, recimo da mi je pre bila 150% veća plata nego sada) nego što sam imala nekad - do pre npr 2 godine a sve je mnogo skuplje nego tad…. Onih 10 meseci pre dve godine nisam uopšte radila…. Tako da….može i bez kavijara (kako reče pisac)…
Moja večera i UH
Моgu da ti pričam o mojoj večeri ali to ne znači da ti sugerišem da se hraniš kao što se hranim ja... Moja večera je meso – ako jedem meso u tom danu, sa što više salate plus velika šolja mleka (obično kozjeg domaćeg ali sada kada ga nema, obično kupovno punomasno – sveže, mislim ne ono dugotrajno). Uglavnom svaki dan pijem po dobru šolju mleka. Ranije sam pila i surutku (kozju) ali je više nemam. (u ručku obično uzimam dobru porciju mladog kravljeg ili kozjeg sira od neobranog mleka - 100% domaći i jedan i drugi i kunem se u njih). Ako ne jedem meso, može sir, može jaje...povrće svakako... Može da se desi za večeru i nešto deseto, ali da sada ne pričamo o vanrednom ... npr sarma (klasična.. masna, meso, pirinač) kao je bilo večeras...
Ja ne bih jela UH za večeru. Mogu da ih uzmem ponekad ako mi se baš hoće ali to ne bi bila moja standardna ishrana. Same ovsene i slične pahuljice takođe nisu nešto što bih ja ikada uvrstila u svoju redovnu ishranu (kao što spomenuh gore). Ko voli, nek izvoli... ali, ne svaki dan… Nekako mi to nije idealan izbor za večeru, zaista verujem u protein plus povrće. Ili mleko, sir…
Svi smo mi nekog različitog senzibiliteta. Mom mentalnom sklopu odgovara ovakav raspored. Ja se sa svojom proteinskom ishranom osećam kao riba u vodi (proteinskom plus povrće plus UH). Meni su moji UH u doručku sasvim dovoljni. Ali razumem da neki ljudi mnogo više vole skrob nego ja… Mada, i to je diskutabilno… skrob se najviše traži onima koji ne unose dovoljno proteina. Otkako je Narcisa prešla na ishranu sa svakodnevnim proteinima kaže da još nikada nije poželela krompir a nekad joj je bio maltene omiljena hrana. Čak, kad smo dogovarale plan za njenu ishranu, smišljale smo kako da ubacuje taj svoj krompir. Na kraju, ispade da tu mogućnost ni jednom nije iskoristila. Ni ne želi ga više. Narcisa ako čitaš izvini što te stalno koristim...
Elem, mogu ljudi da vole da jedu drugačije nego ja. Postoji i ona teorija da je važan ukupan broj kalorija u danu (i naravno kvalitet istih) a ne kako su raspoređene po obrocima. Tako ispada da je ok i da UH bude večera. Međutim, ipak se dobar deo teorija o ishrani poklapa na tom delu – protein za večeru i salata. Ne mora to da bude velika večera, može mali protein plus salata – ukoliko je osoba ručak npr predodredila kao neki svoj glavni i najkaloričniji obrok. Ili ako je doručak onaj čuveni kraljevski gde se nalazi gro kalorija za dan. Zato spominjem da imamo svi različit senzbilitet. Meni je večera jednako kalorična kao i ručak, u stari najčešće verovatno kaloričnija, ne brojim ništa.... Mom mentalnom sklopu ne odgovara da mi glavni obrok bude na poslu i na brzinu. Ja volim da to bude na kraju dana (naravno u razumnom terminu pre spavanja).. Tu ima mnogo, pored nutricionističkih pitanja, i onih psiholoških… .šta za koga predstavlja uživanje u jelu, u čemu i kako ko uživa, različit odnos koji imamo prema nekim sitnicama… I to treba poštovati. Kada bi trebalo da jedem nešto što najviše volim, da me neko časti, donese mi neki specijalitet... uvek bih htela da to bude posle posla a ne u pauzi na poslu… nekako mi to greota da ispucam tamo… A neko će najveću važnost upravo dati nekom obroku na poslu, npr bogatom doručku….
Nekad ranije, kada sam završila sa UN dijetom, baš dugo vremena mi je doručak bio voće a uz ručak i večeru sam uzimala hleb. Sasvim sam normalno funkcionisala i tako. Posle, kada sam promenila doručak tj izbacila voćni doručak (što se u mom slučaju pokazalo kao odlična odluka)… hleb (tj dvopek) je došao u doručak… i više nije bilo potrebe da koristim hleb u ostalim obrocima. Ponekad uzmem ako mi se baš uzima parče ali stvarno nemam potrebu…
Nabacah ti ja ovde svašta po malo.. ali ne znam kako drugačije da ti napišem….. Probaj, prati, eksperimentiši i posmatraj kako se osećaš, koliko si sita, kako se ponaša vaga (ne uzbuđuj se zbog plusića ako se nekad pojavi, može da bude onaj privremeni zbog neke kombinacije od juče ili prekjuče pa da sledećeg dana bude minus.. ja sam na UN dijeti posle vitaminskog nesrećnog dana uvek imala plus, a posle UH dana uvek minus). Zadrži bar veći deo smernica o pravilnoj ishrani a dopuni ličnim sklonostima, navikama, detaljima koji se tiču neke porodične situacije… Kad ti se opet otvori neko pitanje, konkretno ili manje konkretno, javi se opet pa da mozgamo zajedno… Nisam ti u stvari pomogla… ali eto…
Odavno želim da pišem neke primere i prototipove pogrešniih jedača (po uzoru na neke ljude iz svoje okoline) ali nikako da dođe na red.. A to mi je želja…. taj igrokaz…. Mislim da bi bilo više nego ilustrativno..
Eto tako
