Re: Ex Debeliccka Mrsavicc po zakonima hedonizma (slike 170)
Poslato: 10 Jun 2015, 21:21
Mishica..
malo sam se i odvikla od pisanja romana u dnevniku, da ti pravo kažem.... Zaboravih i šta sam želela da napišem, prođe dosta vremena....
Boki,
veliki pozdrav i tebi! Ako čitaš slučajno, nadam se da si dobro, zdravlje, porodica i sve ostalo!
Magi, poljubac i tebi!
Nadam se da si dobro!
Narcisa, hvala!
Da, bio je rođendan nedavno, četrdeset! Uđoh u klub 4 (a deceniju 5 hehehe).. I važna napomena: palačinka sa nutelom, višnjama (a mogu i maline ili banane) i mlevenom plazmom.
Perverzno da, ali i moje omiljeno... Pojedem takvu veliku palačinku plus sladoled blah blah vanila sa čoko.sirupom (jedan ili dva). Naravno, jednom u deset, petnaest ili mesec dana. Ona moja parola: Jedem kao prase da ne bih postala prase!
I mogu da ti kažem da sam zadovoljnija svojim izgledom nego što mi deluje da su neki koji su mlađi od mene i po nekoliko godina... A i imala sam priliku da se lepo isunčam pa sada kada je toplo (i pretoplo) mogu da nosim fantastične kombinacije, suknje, haljine... ne treba da se daju pare na čarape i slično....
(naravoučenije: devojke, u pamet se sa ishranom – radi zdravlja i linije, telo na sunce da se uhvati malo boje pa u slatke krpice... kada sredite liniju, nije teško iskombinovati garderobu i bez velikih para, tako jednostavno mogu da se naprave atraktivne varijante.... btw, nosim i stvari od pre skoro dvadeset godina ili one od pre deset i slično... sva sreća pa je ona debljina bila samo privremeno stanje, pa bar ima i zgodne garderobe iz mršave prošlosti...
)
Zeda, svaki san može biti dosanjan tj ostvaren, pa možeš i ti!
Nije to stvar karaktera nego pre odluke. Nisam ja nikakav poseban karakter (OK, jesam karakterna kao čovek), ali što se tiče hrane ne radi se o karakteru. Jednostavno se opredeliš ILI-ILI. Kao kad moraš da ideš na posao jer ti je potrebna plata da bi živela od nje, kupovala hranu i plaćala račune. Posao ti je možda dosadan ili težak, teško ti je da ustaješ rano svako jutro itd... Ali ti znaš da to moraš, donela si odluku, svesna si situacije: ili ću da radim svoj posao kako treba jer mi je posao važan i neophodan ili ću da zabušavam, kasnim i pre ili kasnije dobijem otkaz... Pošto si odlučila da želiš da zadržiš posao jer moraš da primaš tu platu i zavisiš od nje, ti si jednostavno odgovorna prema sebi i tom poslu. Jednostavno si se opredelila i nema tu nikakve dileme da li ćeš sutra ujutro da odeš na posao ili ne. To je stvar odgovornosti prema sebi. A ne može niko umesto nas da bude odgovoran prema nama. Kaže se i ono ,,čuvaj se pa će te i Bog čuvati,, ... dakle na nama je da vodimo računa o sebi i ako mi to ne radimo, niko nas u toj ulozi ne može odmeniti (pričam o nama koji smo odrasle osobe). Preuzimanje odgovornosti i ništa drugo.
Tako i hrana. Ja se ne hranim karakterno ni disciplinovano nego se, u kontinuitetu i već duže vreme, hranim pravilno, pametno i odgovorno.(ne zato što sam pametna nego zato što sam realna i odgovorna). Zahvaljujući tome ja nikada nemam napade gladi, ja nemam zavisnost o hrani, ja nemam pms, ja upravljam svojim apetitom, svojom glađu i svojom sitošću – a zauzvrat: osećam se dobro, liniju održavam spontano, nikad nisam gladna, jedem sve što volim* i uživam u tome.
Ova zvezdica pored ,,jedem sve što volim,, stoji zbog toga da bih napomenula šta ne volim i ne jedem (ili samo vrlo retko – npr industrijsku hranu u povremenoj nuteli u palačinci ili nekom sladoledu):
Industrijsku hranu, nepotrebne nezdrave i glupe kombinacije i varijante, veštačku hranu, integralne pločice/keksiće/štapiće/ljuspice, welness keksove, šejkove, komplikovane slatkiše, slane grickalice, margarin, biljne ili topljene sireve, kupovne supe i soseve, itd.. Jedem samo pravu hranu (meso koje prepoznajem i vidim da li je glava, noga ili rep, sir, jaja, povrće, mleko, surutku, slaninu, ponešto voća, nešto hleba, mast i ulje..) tj ono što bi moja prababa prepoznala kao hranu (a to sigurno nije neka integralna pločica ili musli iz kutije)
Jednom u sedam ili petnaest dana jedem i neki baš dekadentan slatkiš i to veliku porciju.... a u međuvremenu ne želim da se trujem šećerom (ni iz slatkiša ni iz industrijskih namirnica kao što je slana grickalica, kečap, voćni jogurt i ostale gluposti..)
Svako može da donese odluku da li želi da se hrani pravilno ili želi da se zatrpava namirnicama koje nisu korisne za njegov organizam tj naprotiv, štetne su i stvaraju zavisnost i loše procese u organizmu i da izbegava da preuzme odgovornost a istovremeno čeka da se desi neko čudo ili neka čudesna dijeta sredi stvari preko noći a bez da se nauči da se jede pravilno.
Nisi me pitala sve ovo, ali koristim trenutak inspiracije da ispišem, jer vidim da često vladaju velike zablude i neznanje o hrani ili načinima da se smrša ili održi... pa, kao i sve ovo vreme, poželim da uvek napišem ponešto što će možda neko slučajno odlučiti da usvoji... I još nešto: hraniti se zdravo i pravilno jeste ponekad malo teže što se tiče organizacije (ali samo malo teže jer svejedno moramo da odemo u radnju bilo da se kupuje čips i koka kola ili meso ili salata... ni jedno ne pada sa neba).. Dakle jeste možda malo teže, ali je hraniti se zdravo JEFTINIJE nego hraniti se nepravilno.
....
Raport:
Spominjala sam problem koji je postojao mesecima (ne uzimajte hormonske pilule bez preke potrebe!!) i zbog kojeg se misteriozno bio pojavio plusić koji nije hteo da nestane bez obzira kako ja jela ili ne jela..... Skrivena zadržana tečnost. Međutim, pre mesec dana se i to konačno razrešilo, kako sam spominjala... Napravila sam tada, privremeno, malecke promene u ishrani (nikakva dijeta ne daj Bože niti smanjivanje porcija) u vidu forsiranja nekih namirnica koje pomažu izbacivanje tečnosti a privremenog izbegavanja nekih drugih (inače zdravih i poželjnih) namirnica. Urodilo je plodom i ponovo sam ona stara bez tih čudnih nalepljenih par kilograma vode koji su se nelogično i čudno ponašali....
Tada sam odmah spala na lepih tankih 58 a potom i na 57 koji evo traju bez problema. 57 je inače moja redovna letnja kilaža a u zimskim mesecima to spontano ode na 58 sa trenucima 59 (na po koji dan). Valjda organizam zimi napravi malu zalihu masnoće ili nečeg jer mu tako više odgovara.... Jedem na svoj način i na tom polju života sam zadovoljna i prezadovoljna (kad bi sve bilo tako...)...
Eto tako.. odoh sad..
Laku noć!

Boki,

Magi, poljubac i tebi!

Narcisa, hvala!



I mogu da ti kažem da sam zadovoljnija svojim izgledom nego što mi deluje da su neki koji su mlađi od mene i po nekoliko godina... A i imala sam priliku da se lepo isunčam pa sada kada je toplo (i pretoplo) mogu da nosim fantastične kombinacije, suknje, haljine... ne treba da se daju pare na čarape i slično....
(naravoučenije: devojke, u pamet se sa ishranom – radi zdravlja i linije, telo na sunce da se uhvati malo boje pa u slatke krpice... kada sredite liniju, nije teško iskombinovati garderobu i bez velikih para, tako jednostavno mogu da se naprave atraktivne varijante.... btw, nosim i stvari od pre skoro dvadeset godina ili one od pre deset i slično... sva sreća pa je ona debljina bila samo privremeno stanje, pa bar ima i zgodne garderobe iz mršave prošlosti...

Zeda, svaki san može biti dosanjan tj ostvaren, pa možeš i ti!

Nije to stvar karaktera nego pre odluke. Nisam ja nikakav poseban karakter (OK, jesam karakterna kao čovek), ali što se tiče hrane ne radi se o karakteru. Jednostavno se opredeliš ILI-ILI. Kao kad moraš da ideš na posao jer ti je potrebna plata da bi živela od nje, kupovala hranu i plaćala račune. Posao ti je možda dosadan ili težak, teško ti je da ustaješ rano svako jutro itd... Ali ti znaš da to moraš, donela si odluku, svesna si situacije: ili ću da radim svoj posao kako treba jer mi je posao važan i neophodan ili ću da zabušavam, kasnim i pre ili kasnije dobijem otkaz... Pošto si odlučila da želiš da zadržiš posao jer moraš da primaš tu platu i zavisiš od nje, ti si jednostavno odgovorna prema sebi i tom poslu. Jednostavno si se opredelila i nema tu nikakve dileme da li ćeš sutra ujutro da odeš na posao ili ne. To je stvar odgovornosti prema sebi. A ne može niko umesto nas da bude odgovoran prema nama. Kaže se i ono ,,čuvaj se pa će te i Bog čuvati,, ... dakle na nama je da vodimo računa o sebi i ako mi to ne radimo, niko nas u toj ulozi ne može odmeniti (pričam o nama koji smo odrasle osobe). Preuzimanje odgovornosti i ništa drugo.
Tako i hrana. Ja se ne hranim karakterno ni disciplinovano nego se, u kontinuitetu i već duže vreme, hranim pravilno, pametno i odgovorno.(ne zato što sam pametna nego zato što sam realna i odgovorna). Zahvaljujući tome ja nikada nemam napade gladi, ja nemam zavisnost o hrani, ja nemam pms, ja upravljam svojim apetitom, svojom glađu i svojom sitošću – a zauzvrat: osećam se dobro, liniju održavam spontano, nikad nisam gladna, jedem sve što volim* i uživam u tome.
Ova zvezdica pored ,,jedem sve što volim,, stoji zbog toga da bih napomenula šta ne volim i ne jedem (ili samo vrlo retko – npr industrijsku hranu u povremenoj nuteli u palačinci ili nekom sladoledu):
Industrijsku hranu, nepotrebne nezdrave i glupe kombinacije i varijante, veštačku hranu, integralne pločice/keksiće/štapiće/ljuspice, welness keksove, šejkove, komplikovane slatkiše, slane grickalice, margarin, biljne ili topljene sireve, kupovne supe i soseve, itd.. Jedem samo pravu hranu (meso koje prepoznajem i vidim da li je glava, noga ili rep, sir, jaja, povrće, mleko, surutku, slaninu, ponešto voća, nešto hleba, mast i ulje..) tj ono što bi moja prababa prepoznala kao hranu (a to sigurno nije neka integralna pločica ili musli iz kutije)
Jednom u sedam ili petnaest dana jedem i neki baš dekadentan slatkiš i to veliku porciju.... a u međuvremenu ne želim da se trujem šećerom (ni iz slatkiša ni iz industrijskih namirnica kao što je slana grickalica, kečap, voćni jogurt i ostale gluposti..)
Svako može da donese odluku da li želi da se hrani pravilno ili želi da se zatrpava namirnicama koje nisu korisne za njegov organizam tj naprotiv, štetne su i stvaraju zavisnost i loše procese u organizmu i da izbegava da preuzme odgovornost a istovremeno čeka da se desi neko čudo ili neka čudesna dijeta sredi stvari preko noći a bez da se nauči da se jede pravilno.
Nisi me pitala sve ovo, ali koristim trenutak inspiracije da ispišem, jer vidim da često vladaju velike zablude i neznanje o hrani ili načinima da se smrša ili održi... pa, kao i sve ovo vreme, poželim da uvek napišem ponešto što će možda neko slučajno odlučiti da usvoji... I još nešto: hraniti se zdravo i pravilno jeste ponekad malo teže što se tiče organizacije (ali samo malo teže jer svejedno moramo da odemo u radnju bilo da se kupuje čips i koka kola ili meso ili salata... ni jedno ne pada sa neba).. Dakle jeste možda malo teže, ali je hraniti se zdravo JEFTINIJE nego hraniti se nepravilno.
....
Raport:
Spominjala sam problem koji je postojao mesecima (ne uzimajte hormonske pilule bez preke potrebe!!) i zbog kojeg se misteriozno bio pojavio plusić koji nije hteo da nestane bez obzira kako ja jela ili ne jela..... Skrivena zadržana tečnost. Međutim, pre mesec dana se i to konačno razrešilo, kako sam spominjala... Napravila sam tada, privremeno, malecke promene u ishrani (nikakva dijeta ne daj Bože niti smanjivanje porcija) u vidu forsiranja nekih namirnica koje pomažu izbacivanje tečnosti a privremenog izbegavanja nekih drugih (inače zdravih i poželjnih) namirnica. Urodilo je plodom i ponovo sam ona stara bez tih čudnih nalepljenih par kilograma vode koji su se nelogično i čudno ponašali....
Tada sam odmah spala na lepih tankih 58 a potom i na 57 koji evo traju bez problema. 57 je inače moja redovna letnja kilaža a u zimskim mesecima to spontano ode na 58 sa trenucima 59 (na po koji dan). Valjda organizam zimi napravi malu zalihu masnoće ili nečeg jer mu tako više odgovara.... Jedem na svoj način i na tom polju života sam zadovoljna i prezadovoljna (kad bi sve bilo tako...)...
Eto tako.. odoh sad..
Laku noć!
