Hvala vam, mili moji

! Ma držim se ja super, ovo nije ništa u odnosu na ono što sam već preživela pre 9 godina, tad je trajalo 11 meseci, a sad će (valjda) samo dve nedelje, samo budite tu uz mene jer znam da ću da se

od straha kad bude trebalo da legnem na onaj astal za tranžiranje. Već smo ovo radili, doca i ja, tako da nažalost ne mogu da se nadam da neće da boli, ali se nadam da ću lakše da podnesem, mnogo se drugačije trpe bolovi kad pred sobom imaš cilj i neki konkretan period, i kad znaš da će posle toga biti bolje, nego kad nema kraja i kad ne znaš hoćeš li ikada stati na noge ili ne. Neke stvari menjaju stav prema životu, kod mene je to nažalost morala da bude bolest, ali posle takvih iskustava čovek stvarno nauči da drugačije i malo realnije posmatra sve oko sebe, mnogi problemi tad počnu da izgledaju manji. E sad moram da ispričam i ovo, a čini mi se da ima pouku:
Desilo mi se sad na moru da je trebalo da se penjemo uz neku liticu, drveno stepenište malo bolje od merdevina, usred vazduha, visina oko 5 spratova, možda i više, a ja oduvek patim od najgore vrtoglavice, bukvalno se popnem uz dva metra merdevina i počinjem da se onesvešćujem. Taj dan sam imala užasne bolove, jedva izdržljive, i samo sam u sebi molila boga da ne zaglavim u bolnici tamo u Bugarskoj. Dakle, dođemo do tih stepenica (a one retke, dole se providi zemlja), krenem uz njih - i iako ne osećam konkretno strah, počinju noge same da klecaju, pada pritisak, u glavi mi se vrti, mrak na oči... ali tad mi prođe kroz glavu - pa bre, zar je to gore od onoga što upravo trpim? Ovamo me stisli bolovi do neba, ne gine mi hirurg, šta sam sve preživela i šta ću možda preživeti, a ja cvikam od stepenica? I stisnem zube i popnem se... i posle sam čak šetala tamo gore po galerijama litice, sišla bez problema... kao da mi je neko rukom odneo tu fobiju od visine. Jednostavno sam uporedila veći problem s manjim i taj manji je ispario - nadam se, zauvek. E tako bi trebalo da bude i s dijetom... kukamo što ne smemo da jedemo ovo i ono, a na svetu postoje toliko veće muke, toliko veći problemi. Bar dijeta ne boli... eto, to je to naravoučenije.

Izvinjavajte što sam ugnjavila, ali celo jutro razmišljam o tome kako i od goreg uvek ima gore, pa mi se ovo s vrtoglavicom i našim dijetama nekako nadovezalo... i kad nekad u budućnosti budem krenula da kukam kako sam gladna, a vi me podsetite na ovo.

Inače na vagi imam sve manje iako sam juče opet brljkala, što će reći da verovatno još izbacujem viškove vode i da se na moru skoro uopšte nisam ugojila - i da mi se metabolizam dodatno ubrzao zahvaljujući plivanju i hodanju, jer sam dnevno cepala dobrih 3000 kcal i jače. Ne znam kako sam ih trošila, nisam Džoni Vajsmiler, ali na neku foru se nisu zalepile.
Danas:
D: jogurt s lekovitim biljkama
U: smokve, breskve
U2: neskafa s mlekcem
R/V: 3 (TRI) paprike, one čorbaste... bile male, a ja zaboravila da ručam i ogladnela... i parčence sira oko, manje od 100 g
...i večernji brlj...