Bebe, drago mi je da se slažemo.
Ana, ljudi jednostavno različito reaguju na različite stvari, sve to ja razumem. Neko u hrani nalazi utehu i trenutno se bolje oseća, a neko kada je pod stresom i sekiracijom prestane da jede skroz. Lični trener, kada ima neku frku, ne jede ništa po ceo dan i onda naveče shvati da se trese. Neko upravo kad je u problemima (osim ne daj bože nekih tragedija) ima pojačanu potrebu za nekim ukusima koji zadovoljavaju čula i onda se tom hranom teši - što je naravno varka i uvlači čoveka u sve veću potrebu za tom hranom, kao droga...
Ono što ja pričam je, bez obzira što to sve razumem, da je važno raditi na svojoj ishrani i konstituisati je kao jedan funkcionalan sistem koji radi za nas, kao mehanizam u nekom satu ili neka fabrika. Kada jedemo pravilno i zdravo, nemamo ni one padove ,,šećera,, (što je iluzija obično) ni manjkove energije i nećemo doći u priliku da kada se iznerviramo na poslu smažemo veliku čokoladu....
Meni bukvalno nikad ne pada šećer. (da zlo ne čuje).
Na poslu se već čude kako jedina ja ne grickam sve i svašta na poslu i kako sam ,,karakter,, ... A ja nisam karakter nego jednostavno svom mehanizmu za ručak dam sve što mu je potrebno i onda nema ni pada energije ni pada šećera ni bilo čega... A da doručkujem plazmu ili kroasane iz pekare, imala bih i ja ceo dan padove energije i šećera i nezajažljivu glad.
Kada se postigne uravnotežena, uobročena, pravilna i zdrava ishrana na duge staze, čoveku jednostavno postane deo života, rutina, navika, spontana stvar... i onda se jednostavno ishrana razvije u neki samostalan svet, svet za sebe – nedodirljiv za (ne)raspoloženja i brige. Nešto sasvim nezavisno i odvojeno od raspoloženja i svega oko nas. Kao što automobil traži gorivo i nije potrebno da mu sipate nikakve čokoladice u rezervoar, gorivo je dovoljno. Niti vi više razmišljate o tome, kakvi god da su problemi ili brige.
Date sebi povremeno i ono što volite (pored toga što volite pametne stvari) a možda je kaloričnije ili nezdravo ili manje zdravo (npr nešto slatko) ali sve vreme poštujete pravila uravnotežene ishrane – prilagođeno sopstvenim preferencama i načinu i tempu života.
To vam priča osoba koja je umela da tamani štošta u onoj svojoj fazi... ne pričam bezveze.... Ako mogu ja, može svako da izbaci slatkiše i nauči da jede.
Kad sam tek prestala da radim onda pre godinu dana, par dana sam bila u panici jer sam se bojala da ću se pretvoriti u neku osobu koja će da sedne i jede i bude depresivna. Ali nije se desilo. Nije se dogodio ni jedan takav dan. Imam naravno dane kada manje ili više jedem, različite su potrebe organizma u različitim danima, fazama meseca, ciklusa, itd.. ali manje više.. ja samo pojačavam i smanjujem količine pravilne hrane (a ne ubacujem slatkiše kada mi dođu neki gladniji dani) – pojačam količinu mesa ili hleba, i dalje uobročeno i smisleno.
Magi, kao što uvek govorim, moguće je, sve je moguće! Ali treba hteti i raditi na tome, ništa se ne stvara preko noći ali kontinuitet mora da da rezultate i to sve jednostavno postane tvoje spontano stanje a ne stvar discipline.
Loptice, u pravu si.
I uvek na to gledaj ne kao na ,,disciplinu,, (vidiš kako uporno uvek bežim od te reči) nego jednostavno kao prihvatanje pravila igre (kao što sam pisala o pravilima igre pre nekoliko dana) – pravila ishrane koja proističu iz prirodnih zakona i koje ne možemo negirati jer je to iluzorno. Buntovništvo i osobenost u ovoj priči ne vode nigde, samo podaništvo pravilima i njihovo uvažavanje (pravilima uravnotežene ishrane koja kaže šta moramo da unosimo na dnevnoj osnovi)... I onda, kada smo to izgradili, sve radi kao sat i paralelno smo naučili da hranu koristimo tako da radi za nas a ne da je zloupotrebljavamo i ,,zabavljamo se,, grickajući slatkiše ili šta već...
Slatkiši su tu za ponekad, zato što želimo a ne zato što moramo. Ne moramo ništa, nego ponekad biramo da ih uzmemo. Neke lepe koje volimo, a ne bilo kakve gluposti koje dođu pod ruku. Na poslu npr, je uvek nečiji rođendan, uvek neko časti ili donese nešto. Ćao, zdravo, ne odstupamo od svog sistema jer ako će tako lako neko da nas poremeti, onda to znači da ćemo i heroin uzeti samo ako ga neko lepo ponudi jer časti zbog rođendana!? Naravno da nećemo. Isto važi i za torte i velike čokolade. Neka njih, neka nude svi šta god žele, mi se držimo svog rasporeda. I uvek ona parola: biće čokolada i kolača uvek, niko ih neće zakonom zabraniti. Ako i ne uzmemo danas, biće toga još.
........
U subotu sam se iz nekog neznanog razloga ponašala onako baš megalomanski, pa nakupovala previše nekog povrća.... jedva izlazim na kraj sa tim zalihama... Nije problem spremiti normalnu količinu za obrok ili dva ili tri.. ali ovo je sve bilo u baš mega količinama.. Izdinstala sam tonu praziluka i to ću da zamrznem za deset porcijica sigurno ali tu priči nije kraj. Ima još praziluka za dinstanje, ali nisam više imala vremena, to ću prekosutra npr... Tikvice sam sinoć ispekla u rerni, i pošto nisu mogle sve da stanu na pleh, biće i još spremanja tikvica ove nedelje....
Preterala sam sa kupovinom, baš sam se ,,zadeverala,, sa svim tim... A sa vremenom sam baš tanka... Prvi deo praziluka, taj koji je već izdinstan, će u tim porcijama u zamrzivač, kao što rekoh... a drugi ću pojesti ove nedelje i opet deo zamrznuti. Tikvice ubacujem uz ručkove i večere, plus imam neke paprike, pa seckam i kupus za salatu, pa imam i zelenu salatu...(treba to sve oprati, iseckati, organizovati)... Ubuduće pamet u glavu prilikom kupovine...
I nekog mesa sam nadinstala za bar četiri dobre porcije, ali to je u redu, to nije viška... Sve je to savršeno i fenomenalno samo što sam preterala sa količinom kupljenog povrća. Da sam bar imala neki slobodan dan ove nedelje, pa da odvojim pola tog dana za spremanje, nego ovako petljam malo po malo..
