Joj, nemojte me s ćirilicom...

Naša agencija stvarno pušta više nego pristojnu muziku, idemo s njima već godinama, ali ja ne mogu da spavam ni uz kakvu... a omladina traži da se pušta i noću... pa sam prošle godine lepila uloške po zvučniku... jutro sviće, a iznad mene slojevi Always Plusa u tri veličine.

(Taman da brišem prste od pileta o plafon.) Možda je bilo lakše da prelepim ulošcima uši... mogu misliti kako bi me gledali.
Ali pošto u busu ne spavam, jasno je šta radim... negde tamo od Sofije, kad prođemo poslednje noćno stajalište i svi definitivno zahrču, ja brljam po rancima i muljam sendviče.

Eto, sad znate i moj jelovnik za sutra... "ranac sendviča od pilećih prsa, krem sira i paradajza".