Hvala na energiji

, mislim da je već počela da deluje. Naročito kad sam jutros stala na vagu. Ne znam šta mi je, brljam non-stop (sinoć je bio repete večere - i to u četiri ujutru), sve sa "dozvoljenom" hranom, ali i salata goji kad pojedeš naviljak, a kamoli neke druge konkretnije stvari. Uskoro ću da molim i za batine.

Tako da, ukratko, mislim da danas neću ni da okusim nesrećne fornete. Još se nadam da je ovo na vagi voda, mislim, imam pravo da se nadam... do sutra.

Umorna sam i ja od maltene neprekidnog samoobuzdavanja, ali ne smem, nikako ne smem da dozvolim da krenem naviše. Tačka.
Mico, slobodno se ovde raspiši kad god imaš snage... možemo da razmenimo priče, a možemo i poklone

- a koliko vidim, možemo da razmenimo i majke, nećemo da primetimo neku veliku razliku ni ti ni ja. (Ovo i apropo nekih ranijih tvojih priča u kojima sam se vrlo prepoznala.)
Danas... danas... ne znam šta jedem, još razvlačim kafu, ali šta god da bude, ponovo brojim kcal do poslednje. Pa ako sam tolika ćurka da mi je lepše da pojedem šačicu masnih peciva uz kriglu piva nego da ceo dan lepo jedem zdravu hranu kao čovek, onda mi tako i treba.
Hvala na pažnji i na čitanju mog dnevnika koji postaje UŽASNO smoran...

E stvarno mi je ponekad muka od sebe kad ovako kukam, ali dok se ne pljucnem, očigledno nema povratka na disciplinu.
Svima lep dan želim...

Klopu ću upisati večeras ili sutra.