Konačno jedan pristojan dan!

Toliko mi je milo ovo sunašce da ne mogu da budem neraspoložena ni pod tačkom razno, a trebalo bi.

Sinoć me opet uhvate gladovi (što rekla Tratinčica), ali nije ni čudo, zato što sam večeru pomerila da bude ranije... pa se stomak ipak pobunio u 11... i kako zna, đubre, kad je 11 sati...

I da skratim, pojedem malo hleba s lanom i pavlake - računam, to je 1400 ukupno za taj dan, a zimus sam sa 1600 održavala težinu, znači, možda nema slabljenja, ali nema ni gojenja... a i sad ću ja to da odzumbam... i u 11 i nešto ustanem i shvatim da se raspadam, tj. kao da mi je neko izlupao sve zglobove u avanu - ne mogu da hodam, a kamoli da zumbam. Kao najgori grip s kostoboljom. Popijem nimulid, svalim se u krevet i zahrčem... ustanem u podne, sva orna naskočim na vagu (na VAGU - ovo je za Beo, ako čita

) - a na njoj piše 53.
Ništa ne razumem, nisam naduvena, pantalone su mi komocija, nikad nisam bila tanja, a vaga ukućanima pokazuje normalnu težinu. Ko ovde lud? (Sad ću da zovem Lepu da mi pomogne da zajedno išutiramo moju vagu. Lepa, draga, 'odi, treba mi tvoja pomoć.)
Ovu bruku neću da pišem u tiker dok ne izvidim šta je... E, svašta.
D: kivi
R: neskafa, jogurt, 2 dvopeka, salata (iz dvaput)
V: pasulj bez zaprške, s kobasicom, 2 dvopeka, gomila zelene salate