Evo me...
Gledala sam neke dnevnike.....ponekad se čini da hrana po nekom automatizmu predstavlja nešto što se podrazumeva ako je čovek nasekiran ili iznerviran ili ako je jako srećan i u društvu dragih ljudi, pa kao uz uživanje moramo da brljamo....
Tamariška...da te razoračaram....bez obzira što će već sutra doći lepši dani i srećnije okolnosti, ipak će u životu nerviranja i problema biti još.....Život je takav i problemi ne prestaju....uvek će nas ponešto sekirati ili nervirati....Moramo da se naučimo da se odvikavamo od hrane kao leka...To neće rešiti probleme...Mislim, znam da nisam otkrila toplu vodu, ali jednostavno se mora raditi na tome, bilo to lako ili ne....Što reče jednom Ruža, promeniti sebe da ne bi ceo život menjala dijete...ili beše nešto slično...Znaš, i ja imam neke probleme koji me baš baš sekiraju....i već prilično dugo traju....i još ne nazirem rešenje...
Takođe uživanje sa porodicom ili sa bilo kim...ne mora da podrazumeva brljanje.....
Hoćka, uživala si sa porodicom, gledali ste Raymonda, pa si jela bakin kolač ili šta beše...jer ste tako lepo uživali...
Izvinite što se petljam.....ali želim da kažem da moramo da pokušavamo da nam se hrana ne podrazumeva kao instrument bez kojeg ne možemo da preživljavamo trenutke sreće ili tuge ili nervoze (dakle trenutke svega što nije glad nego emocija)....
Ja nešto slično radim sa cigaretama...Kad je lepo, eto razloga da se zapali. Kad je loše, eto razloga da se zapali. Pre svega i posle svega uklapa se cigareta. Pre ovoga i pre onoga.....Ista greška kao što neko radi sa hranom (a imala sam i ja tih trenutaka u životu, tog emocionalnog jedenja)... Znači ne umem da živim te neke trenutke bez cigarete...kao što je za automobil potrebno gorivo tako je nama za preživljavanje naših raznih trenutaka izgleda potrebna hrana (iako nismo gladni) ili cigareta....
Hrana ili cigareta kao katalizator za preživljavanje i doživljavanje raznih trenutaka.....
12. Okt ’13 – 161. Dan - Nagrabusila
1. Banana
2. Malo neutralnog satarаša sa pavlakom, hleb malo
3. Pire sa saftom sa mesom (dva komadića mesa, svinj.nemasno), salata plavi patlidžan (malo)
4. Nešto kao pita sa tikvom, jogurt
5. Voćna salata sa komadićima petit keksa i šlagom – neplaniran desert (voće organske jabuke, kruške, banana, grožđice)
6. Kikiriki, loza – na kraju HA
Sinoć sam imala veliki problem sa stomakom, crevima...ne znam tačno sa čim...
Ovo mi se i ranije dešavalo s vremena na vreme. (nekad u prošlosti uopšte nisam bila osetljiva). Nije u pitanju onaj problem sa stomakom koji vas tera u wc i ostale stvari koje je degutantno spominjati...ne to. Ovo je neko nadimanje, pri čemu stomak poraste kao manja trudnoća, bude tvrd, odeća koja vam je inače prostrana i spada, sada postane zategnuta. Pritom, boli stomak i teško je jako. Ovo uvek traje satima...Pomalo se javi i bol u želucu ali više je onako niže, kao da je tamo gde su creva i kao da se nešto tu zabetoniralo (mada ja nemam pojma gde su tačno creva i gde šta stoji). I tako to bude satima, a dobar deo vremena se javlja i mučnina manje ili više pa dođe pa ode, itd.....
Možda možda možda mi se to javlja kada svaštarim sa kombinacijama, ali nisam baš sigurna....
Inače ovo je druga vrsta problema u odnosu na one koje tu i tamo imam zbog kojih mi je preporučena gornja endoskopija / gastroskopija, šta god...
Bez obzira na problem, kasnije sam pila lozu i uzimala tog kikirikija....jer na kraju uspeh da spasim veče i pretvorim ga u HA / FA...
13. Okt ’13 – 162. Dan ..........
1. 3 zalogaja hleba (domaći)
2. Banana
3. Banana
4. Salata (paradajz čudan, c.paprika), kozji sir, riblja čorba, 3 tonusa
5. Pečena jaja (2), paradajz, crvena paprika
6. VotkaOva riblja čorba danas, na žalost bila razočarenje....mislim nije bila kao inače....nešto je zeznuo sa čorbom....ali nema veze.
Kupila sam tonu mandarina, a imam još i onih fantastičnih jabuka,...voćarstvo se nastavlja...