


Sad me spopadne neki uzas kada vidim extra zgodne devojke na ulici...nije da sam ljubomorna na njih nego jednostavno ljuta sam na sebe sto sam dozvolila sebi da ovako izgledam...
Bas mi smeta to...pogotovu sto sam pre stvarno dobro izgledala,a sad...[
.
.


...odgovor je isti kao i Ubi me Keti
nesigurnost je zastupljeno u vecini nasih reakcija

Meni nikada nije bas islo sa emocijama, kazu da ne umem da ih pokazem
Jedino sto znam je da nemam dovoljno samopouzdanja i mislim da to nema veze sa mojom kilazom. Kad se potrudim mogu da budem slatka buca
I drago mi je sto nemam problema sa njubomorom, a verujem da je i mom decku 




ali se ponekad osećam kao užasan licemer kada neko novi utrči u moj život,ushićeno mi pruži ruku prijateljstva a ja ga ne mogu gledati na takav način

Šalim se naravno, ne zameri
Da,upravo sam na to mislila a što se tiče licemerja mislim u pogledu svojih osećanja.Krijem se iza maske prijateljstva a to onda nije fer-slušam ga kako komentariše sa društvom o muško ženskim odnosima pa čak kada smo i nas dvoje pričeli o raznim emocionalnim temama,dobacujem,pomalo ga zafrkavam i sa strane gledano uživam u našem prijateljstvu a to nije čisto.Pravo prijateljstvo mora biti potpuno izvan takvih osećanja.Osećam se grozno svaki put kada čujem tel da zvoni ili sms,pogledam i onda se razočaram-vidim nije on.A to je strašno na kub jer poruka bude od nekog veoma dragog sestre ili slično a ja razočarana!!!!!!!!Na neki način strašno mi je i što ove svoje emocije delim sa nekim koga ne poznajem koga ne gledam u oči pored toliko prijatelja.Sigurna sam da bi mi zamerili što im se nisam obratila kada mi je teško.Ne znam ni zašto to radim-da li ne želim da im stavim do znanja koliko sam i sama ranjiva i puna kojekakvih problema ili je ponekad lakše se ispovedati NN licima.Ne znam.Oprosti ako te gnjavim,nisam uobičajno u tom fazonu ali verovatno sumorno vreme pa i raspoloženje u skladu sa njim.Hvala ti.....
nego prijatelju za nesto sto mislimo da nije ok.
....ljubavnik.....ali to je mozda greska. Nikada se to nece saznati dok se ne proba. Mozda u jednom momentu kada za tebe vase prijateljstvo bude vrlo tesko jer zelis vise trebas to da mu kazes na suptilan nacin.


Imam 2 naj naj druga,2 dijametralno suprotne ličnosti za koje bih dala oba svoja oka a ne sumnjam ni 1 % da oni ne bi to isto za mene.Apsolutno poverenje-uglavnom me nerviraju-i ja njih ali ih ujedno i obožavam i ne bi ih menjala nizašta na svetu.I obojica su mi se,prilikom upoznavanja dopala onako,ne baš drugarski
međutim kada je prošlo to prvo dopadanje shvatila sam da sam dobila nešto mnogo vrednije i večno.Neverovatno je to što se njih dvojica ne poznaju(a mislim da se ne bi baš mirisali)a imali su slične komentare kada sam im rekla da su mi se u startu dopadali(pošto ja naravno ne mogu da ne kažem šta mislim-lajavi krelac
).Rekli su mi da imam liš ukus za muškarce kada su mi se oni svideli
A nije tako pošto su obojica prilično dobri primerci muškog roda-1.je vrstan planinar i sportski duh(upoznala ga na planinarenju) a drugi mi je bio mentor u školi kada sam polagala metodiku nastave-stariji je i pravi gospodin staroga kova,kao lutka lep i nije ni čudo što se "devojčice"lepe za njega.Imam ja još puuuuuno muških prijatelja ali su jedino njih dvojica oni pravi.Na neki način se možda i plašim da sa ovim momkom ne stupim u takve odnose(mada mislim da neću)jer zaista ne tražim kandidate za nove drugare.Verovatno su i godine polako počele da čine svoje pa mi je ta emotivna strana počela opasno dobijati na značaju.Nema puno lepih dešavanja u životu a potrebno mi je da odnekle crpim snagu kako bih mogla da se borim sa drugim nedaćama.Već duže vreme osećam da je "spas"u ljubavi pa je možda zato tražim u svakoj osobi koju smatram iole vrednom.Eto moj elaborat,verovatno ću te udaviti ali eto sama si kriva
što si se "upetljala"i ponudila da saslušaš i pomogneš mi u zbrci mojih osećanja.Neću ti se zahvaljivati posle svake poruke ali ću ti reći da je to što radiš i kako osećaš ljude i njihove probleme više nego divno
Na neki način se možda i plašim da sa ovim momkom ne stupim u takve odnose(mada mislim da neću)jer zaista ne tražim kandidate za nove drugare


To mi je oduvek bio omiljeni način uspavljivanja,još kada sam bila klinka
ali zatvoriti se u svet mašte je jako opasno jer susret sa stvarnošću može biti bolan.Mislim da me ona down faza prošla i da nastavljam dalje kao što sam i do sada.Mišljenja sam da ako nešto treba da se desi -desiće se ma šta mi radili ili ne.Tako da u skladu sa tim iščekujem da vidim šta mi je njeno veličanstvo sudbina stavila na put
Hej pa uostalom mnogo je dosadno biti tužan,sumoran i depresivan bez nekih vidljivih razloga a uzgred sekiram i sve koje me vole a to je užasno sebično.Tako da se vraćam da budem ona stara uobičajna JA.Verovatno su i ove minus faze jednako korisne kao i one plus-čovek upoznaje sebe i zna šta ga izvlači na površinu a šta gura ka ponoru.Važno je naći ravnotežu.
sa ovim momkom ne odbacujem je doduše ne verujem baš mnogo u to ali ipak se nadam da će se desiti.Eto tako 



Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 4 gosta
Copyright 2017 © Dijeta.net. All Rights Reserved. Pokreće ga phpBB® Forum Software © phpBB Limited.