Niko mi nije pisao, ali ja evo raportiram današni dan i svoju muku...
Ispovest jedne ovisnice:Moram da kažem da sam u stvari jako ljuta na sebe.
Prvo sam juče, na P dan, uzela onaj kolač. Dobro, bila je slava, ali zar nisam mogla lepo da spakujem taj kolač za današnji UH dan, pa ako treba i da pojedem više ali da jedem pravu hranu u pravom danu...Mogla sam bez problema, samo da sam zastala i izbrojala do pet i presabrala se, znala bih da je moglo i tako, i još bih bila prezadovoljna samom sobom....Uopšte nisam morala da pojedem kolač....Lepo sam samo jela ribu taj dan a da baš ništa od silne preostale slavske hrane nisam čak ni probala (a svi kažu da je sve bilo fenomenalno)...
Doduše, poznajući sebe, mogu da kažem i da imam malecko opravdanjce...bila sam jako umorna i hronično neispavana, juče sam se probudila pre zore (nešto me je iznerviralo i nasekiralo prethodne večeri i nisam mogla to da isteram iz glave) pa sam onda ceo dan baš bila u poslu i služila goste i sve to....Tako kad sam umorna, a posebno kad sam hronično neispavana, logično, slabije vladam sobom...
Ali, danas (i dalje umorna) sam nastavila da se glupiram, što će se i videti u jelovniku niže...
I još nešto što bih želela da podelim sa časnim forumom, postala sam zabrinuta za sebe...
Očigledno nisam izlečena i još uvek imam patologiju i poremećaj u ishrani...Tiče se slatkiša....

Kad je P, S ili V dan, ja sam sasvim OK bez slatkiša i jedem ono što je dozvoljeno, nekada više ili manje...A kada je UH dan, i kada znam da imam pravo na slatkiš za večeru, ja taj dan doživljavam kao praznik...što je osnovni dokaz da sam još uvek neizlečena....Trebalo bi da se ponašam u skladu sa stvarnim potrebama organizma a ne u skladu sa strastima, i da se borim da se odvikavam od svojih slabosti...
Još uvek, evo 44 puna dana, nisam uopšte ni pokušala da na UH dan smanjim količinu slatkiša (stalno sam jela onu fenomenalnu palačinku, odnosno najčešće)...Trebalo bi da sam pokušala da recimo korigujem tu ljubav prema nekim slatkišima koje volim, pa da svaki UH dan pokušam da uzmem nešto manje slatko nego prethodni, da se odvikavam,....Ne, ja grabim kao da mi je poslednje....i kao da će stvarno smak sveta...ne zbog stvarne potrebe nego zato što nisam izlečena i izgleda nikada neću ni biti....
Ovo je razočarenje....Uvek ću ostati taj sladokusac i koliko god da smršam, uvek ću se gojiti ponovo.....Ko mi je kriv...Dolce vita sa dolce hranom...
Evo skoro sam na pola od 91, sutra je 45.dan, još samo da se popravim sa ovim ispadima.....ako uspem da pobedim sebe, odnosno kao prvo ako pokušam da pobedim sebe, jer očigledno ni ne pokušavam...Ne bi trebalo da sam srećna što su na UH dan dozvoljeni slatkiši, nego da uvodim UH dane bez slatkiša, sa pola od slanog ručka za večeru...A ja, koristim priliku da se najedem slatkiša na taj dan...
Danas sam jela više nego što treba i opet taj kikiriki (jer sam bila gladna valjda od te neispavanosti, tj sigurno)...:
20.Dec- UH dan - 44/91
D: 2 jabuke
U: Kikiriki Gud dijet 30ak gr
R: Malo ajvara i Tonus hleb – 4 ili 5 (nisam sigurna, kolega me zapričavao)
U: Opet kikiriki ali malo
V: 2 kolača kalorična i ukusna, rebro crne čokolade 70% kakao
V2- 2 Munchmallow-a