Loptice, šta da se radi... ipak ne mogu da slabim sa 2000 kcal dnevno.

Nisam više mlada.
Mršo, rečenica s prasetom je apsolutno na mestu!

Baš tako... sebi mogu da "priuštim" nejelo samo ako me baš stisne neki problem, pa doslovno zaboravim da jedem (znači, ne priuštim, nego zaboravim). Inače gledam da izvučem maksimum, najviše zbog toga što ne želim da se lišim nekog dragocenog sastojka. (Odmalena tako jedem, tj. otkako mi je objašnjeno šta su vitamini, minerali, proteini & ostalo, i zašto su važni.) "Maksimum" je, naravno, na prvom mestu maksimum povrća i mlečnih proizvoda, pa onda ide ostalo. (Koliko god da volim meso, ali prednost uvek imaju mlečni proizvodi.)
Anči, znam i ja, i psihički sam spremna, hahahh.

Danas čak imam mali višak, ali sam stvarno uredno jela, tako da sam sigurna da je voda, mirno idem dalje.
Na kraju ipak nije bila musaka (definitivno ne mogu jaja i meso, gadno mi je nešto to bilo), pa sam napravila nešto a la ona moja lažna lazanja, samo nisam ređala patlidžan u redove, nego sam ga samlela i udinstala s nadevom, i sve tako zajedno zapekla... nisam stavljala kačkavalj, od sastojaka samo crni luk, mleveno meso, patlidžan, paradajz, običan sir i malo maslinovog ulja, od začina biber, cimet, matičnjak i bosiljak, morska so... bilo je toliko dobro da sam mogla sve da pojedem, ali sam se obuzdala i pojela količinu u kojoj ima oko 100 g mesa i isto toliko sira.
Danas istovetan jelovnik, da ne ponavljam.