.Evo me.Ceo referat u mom dnevniku sa novim zaključcima.Mislim,to su strai,ali ponovo konstatovani.Mala,nisi sama.ma,ti nikad nisi sama

.
dudank napisao:Ovo se pretvara u 100 postova samoće...
dudank napisao:..... Na vagi i dalje ni trunke pomaka, što je s jedne strane OK .........
E pa ne znam šta bih rekla.....


(I moć'će, nego šta će.
)
), i nije ni prvi ni poslednji put da menjam plan u hodu, dešava se, ali taj obilan obrok koji sam pojela u trenutku kad nisam bila gladna... ljudi, to je ODVRATAN osećaj. Otprilike tek sad kontam koliki je blagoslov kad se naučiš da jedeš prema realnim potrebama, fiziološki blagoslov, jer telo to očigledno teško podnosi. Ne mislim na ono kad smo gladni, pa se nekad desi i da preteramo, pogotovu ako je neko lepo jelo... nego mislim na ovo, nakrkati se kad nisi gladan. Ovo je za mene bilo prilično novo iskustvo, jer čitavog života jedem samo kad sam gladna (drugo je pitanje koliko i šta pojedem kad sam gladna, i zbog čega sam gladna, nema veze sa ovim), i apsolutno je grozno.




Ovako ćeš imati više razumevanja za nas koji češće iskaćemo iz istih
, mada smatram da si vrlo korektna u kritikovanju!
ojojjjj, samo sto kraljica zna sta i kako je uradila i nece dopustiti da joj se taj eksces ponovi. Cekamo taj minus...
Pogotovu mi se sviđa ovo "jer sam čovjek a ne prase".
Pazi, svi smo mi u istom problemu... hrana nikad nije bila ovoliko "pri ruci" kao u naše vreme, i mnogo je lako posegnuti za njom. Od tih sitnih grickanja pati većina nas (pa i ja, neću uzeti čokoladicu, ali pivo i kikiriki/pistaći bi mi u svako doba lepo legli, uvek mogu da pojedem gomilu voća, koje ne zasiti, ali takođe goji, itd.), i to jeste navika s kojom je teško izboriti se, razumem i saosećam (i na svojoj koži osećam). Ali iskreno, ovo što sam ja uradila - da pojedem čitav veliki obrok u trenutku kad sam praktično sita, to nije postupak praseta... to je postupak mentalno ometenog praseta. Niko od nas pri zdravoj svesti ne voli da uradi sebi nešto posle čega će da mu bude fizički loše, ali eto, dešava se.
Iskreno, razumem svačiji kiks čak i kad nije od one vrste kikseva koji se dešavaju meni, samo ne mogu da podržim "smišljeno glupiranje", kad neko isprobava neke nebulozne režime koji evidentno nisu dobri za zdravlje. Nije mi strano ni ovo "da se ne baci", što bi se hrana bacala - zalažem se da je treba maksimalno iskoristiti, ali ne ovako kao što sam uradila (uopšte nije bio problem da tu hranu pojedem dva sata kasnije), znači, divim se sebi na nepromišljenosti.
U suštini, bukvalno nekoliko zalogaja manje dnevno donosi mršavljenje na duže staze... zaboravih gde je ono bio lep tekst o tome, s datim primerima, ali smisao otprilike ovaj - 100 kalorija dnevno manje, i to je na godišnjem nivou već preko 5 kila... a 100 kalorija je npr. ono ulje koje u toku dana stavimo u salatu ako je jedemo za svaki obrok, ili jedno malo normalnije parče hleba, ili devet zrna kikirikija... DEVET ZRNA! Eto koliko je malo potrebno da bismo skinuli neke poslednje kilograme... sad tragam za tih stotinak kalorija koje mogu da donesu veliku promenu, valjda ću ih naći.

)





, ali ovoga puta je ONAJ put kada ću istrajati; te se unapred i unazad zahvaljujem na podršci Dudićka!
Poslednji put sam imala taj edem negde u oktobru, čini mi se. Verujem da mi je dobrim delom i ona moja boljka narušavala imunitet, jer otkako je to sređeno, zaista se stanje popravilo s raznim alergijama, npr. ovog leta sam imala 7-8 ujeda mrava (poslednji me capio danas) i nijednom nisam dobila koprivnjaču, samo malo jača lokalna upala. Naravno da nema preterivanja s hlebovima/skrobovima, kod skrobnih namirnica je uglavnom mnogo veća šteta nego korist, a neću ni da rizikujem da se problem vrati, ali dobro mi dođe povremeno taj hleb u nekim praktičnim situacijama... npr. šta bih pojela na tom bazenu da ne mogu sendvič, ili kako da umirim preterano aktivna creva. Samo se držim onog pravila da na "dan hleba" minimizujem masne namirnice, i fino funkcioniše. (U smislu da se ne gojim, ne u smislu da mršavim.
)


Pojedem njih, a onda tu "dozu" hleba iskoristim da pomockam saft. Isto tako mogu da jedem i plavi patlidžan, u stvari, njega mogu i bez hleba, a paprike moram s hlebom, pošto mi inače naprave katastrofu, tj. znaju da me prošetaju po 10 puta do izvesne prostorije. Ali grabim dok ih ima, mada ću ih svakako ostaviti u teglama, možda čak i neko pakovanje za zamrzivač, ali nije mi to isto kao ove sveže ispečene.
Ovaj je imao pola kašike šećera po parčetu, tako da nije čak ni posebno grešan. Ostalo je bilo redovno, preko dana povrće i malčice hleba, uveče pljeskavica i salata. Na vagi nema promene, tj. vučem već nekoliko dana mali VIŠAK, ali on se javi kad god jedem hleb, pa ga ne računam u višak, računam da sam na istom.

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 23 gosta
Copyright 2017 © Dijeta.net. All Rights Reserved. Pokreće ga phpBB® Forum Software © phpBB Limited.