Hvala vam, hvala, hvala svima

, zavitlava me trenutno kompjuter i ne da mi da tražim sličice po netu da postavim bar jednu tortu, ali ne znam šta bih dala da možete svi sad da banete ovamo kod mene uživo!!!
Za dete sam čak i ja bez reči, jeste da je radan i talentovan (i moj

), ali na likovnim akademijama je vazda bila jaka konkurencija, pa još ako neko ima vezicu... tako da smo zaista drhtali da li će da prođe, a pogotovu se nismo zanosili nikakvim velikim poenima, o tome nismo ni razmišljali, ali eto... ma presrećna sam, šta da kažem...
A sinoć me mm dodatno ubi poklonom, prvo mi je dao neke standardne, tako da sam mislila da je to sve (i u svakom slučaju se silno obradovala), a onda ispovrte kutijetinu sa ogrlicom... na stranu što je to masa od srebra i ogromnog poludragog kamenja, i što je unikatni umetnički rad, nego što je to specijalno naručio za mene, on je birao kamenje i stil (nešto kao srednji vek) i način izrade "u skladu s mojim ukusom"... kao da ja imam neki "ukus", nikad u životu nisam nosila skup nakit...

Elem, ne može da se opiše taj osećaj, da neko ko te voli ne žali para da te ukrasi...

Rekla sam mu da konačno razumem sponzoruše i da ću rado biti njegova doživotna sponzoruša. Ali sve mi je prošlo kroz glavu, neke naše godine siromaštva i kako smo "kupovali" tako što smo gledali izloge i pričali šta ćemo jedno drugom da kupimo "kad nekad budemo imali para"... i godine u kojima on nije imao posao, pa mu je uvek bilo glupo da mi kupi nešto iole krupno od "mojih" para... prosto imam osećaj da bi me pozlatio sad kad bi mogao, eto, u tome je stvar.
Rastura me kompjuter, izgleda da sam dokačila neko virušče, pa pišem ovaj post pola sata... nadam se da ću uspeti da svratim još koji put, ali u međuvremenu svima šaljem veliki

!!!!
Uf, da ne zaboravim, na vagi jeste kilo manje!

Išla sam na klasičnu varijantu za koju znam da uvek pali, preko dana samo tečnost (jogurt, mleko, poneko pivce

), poneka voćka, normalna večera u normalno vreme... i evo mene na 50.

SVE!