Layla, ja sam, na primer, imala drugačiju metodologiju, filozofiju i pristup lečenju te ovisnosti, u skladu sa svojim karakterom, hehe

.. Ali, svakako, koja god taktika radi za nekoga, treba da se drži toga!
Tuđa, jedem ja podosta, ali pravilno kombinovano i raspoređeno.. Prosto me nekad bude sramota kada vidim veličinu svoje porcije... ali realno, ničega u toj porciji ne bude previše... Zamisli kad uzmem celu ogromnu papriku pa iseckam, pa paradajz, pa krastavac... to bude veeeelika salata pa tome dodam npr do 200 grama mesa ili sira ( a nekad, mada ređe, kombinovano mesa i sira, samo tada budu umanjene pojedinačne količine da ne bi bilo 400 grama tih proteina) ... to izgleda
ogrooomno.. a u stvari sam pojela porciju mesa ili sira i salatu. (plus malo hleba i čašu mleka).... (nekad su jaja umesto mesa ili sira)
Loptice, mislila sam na tebe, jašta... ali na vreme dobila informacije.. (vidim i ti pređe na ,,novogovor,, hehe..

) A komarci... u kući koristim one preparate koji se uključe u struju, a napolju već nema leka.... (te opisane večeri je bila neka vanredna situacija... totalna najezda, nikad tako nešto nisam videla u svom stanu)....
Ružo moja, studija ili šta god... tako je. Kontrola UH nikome nije na odmet... (osim nekome ko se bavi teškim fizičkim radom ili jako intenzivnim sportom, pa tu neka drugačija pravila mogu da budu primenjivana).... Ja sam već odavno sebe upoznala.... Dakle, jedem po principu Svaki Dan Proteinski Dan... eventualno jednom nedeljno skrobni ručak ili čak nepravilno kombinovano skrob + meso (ili ređe, to kad drugi režiraju obroke)...
Kako ovo stanje traje jako dugo, imala sam priliku da pratim reakcije kada se ovaj ritam naruši (što je retko)...
Jednostavno nisam sita ni zadovoljna bez proteinskog obroka (bar mala količina proteina) i bez mnogo salate... i tada mogu da dođem u krize.. a ovako ne, da ne ureknem.Dakle, kontrolisani UH i život postaje lepa bajka, bar na temu ishrane. Ni pms više nemam, da zlo ne čuje! (a kad se setim dana i dana koje sam u životu provela u toj bedi... Que miseria!
Ali,
Ružo,
nikako potpuno izbacivanje UH, jer doći će krize pre ili kasnije a one samo mogu dovesti do incidenta - čitaj prejedanja. Malo hleba bar u jednom obroku dnevno, pod obavezno. Običnog hleba, ne đakonija i masnih peciva i koječega. To, ako baš voliš može samo retko kao planirani i kontrolisani brlj (cik cak)….
Dakle ne neki jako low-carb (gde ćeš carb dobiti samo iz povrća i voća) nego malo carba i iz hleba, i za hleb smo genetski predisponirani (bar ja tako verujem

).
Inače, ništa novo..
Kilaža 57-57.5… kako kad….
Moja vaga jeste postala nepouzdana… imala sam mesto na laminatu za koje sam ranije ustanovila da je savršeno ravno (a u ovoj drugoj prostoriji gde je parket se nikad nisam ni merila)…ali je bila ona poplava i sve se poremetilo. Dakle, merenje jeste nepouzdano, ali dobro znam svaki kilogram na sebi, po garderobi, pogledu na svoj struk i svemu ostalom…
Imam npr jedne pantalone koje su fantastične. Sa 57 stoje odlično, sa 58 takođe. Sa 59 postaju problem, ali ne zato što ne izgledam vitko nego zato što se verovatno blago podignu gore (na struk) i tada se prave neki nabori na nogavicama malo iznad kolena (prosto prazan nabor) ali silueta nogu izgleda smešno…
Šta hoću da kažem, da bez obzira na nepouzdanost merenja (pretpostavljam da je nepouzdano jer sam svojim očima videla bazen vode u sopstvenom stanu), uspevam odokativnom metodom da se pratim i kontrolišem, paralelno sa redovnim merenjem.. jer se na ovoj kilaži svaki kilogram primećuje…
Hrana ista kao i uvek.
Eto tako….
